OTOČAC – Ovaj člančić mi mogao započeti frezemom, ili sintagmom: bilo to nekada davno. A što to bilo nekada davno? Da su se djeca sanjkala na snijegu. Na saonicama, na „vrići punoj slame“, ma već na čemu je tko mogao i imao. I dođi onda kući svi mokri i promrzli, ali rumeni „kaj rumene jabuke“, sve se iz njih puši. A ruke crvene, kao da si ih krvlju polio. Tople. Nekome „zajdi za nokte“, nekome ne. Rukavice? Hm, netko ih je imao, netko baš i nije, a ako ih je i bilo, bile bi mokre, sledile bi se pa bolje bez njih nego s njima.
U današnje vrijeme vidjeti djecu da se na kakvoj padini sanjkaju je prava rijetkost, gotovo bizarnost. Očito su to neka druga djeca, vjerojatno se „sanjkaju“ po društvenim mrežama. A tomu pridonose i liječnički savjeti „ne puštati djecu na veliku hladnoću van“. Pa eto.
M. K.
Foto: M.K-G.