OTOČAC – O rožicami, o zelju, korabi, papriki na otočkoj maloj placi više ni za divanit. To znamo, ne moreš se maknut od toga. Ocvakud toga dodrljalo, falidu li trgovci falidu. E sadaj, el geemo, to niki ne more potrefit, iz domaćega simena sigurno ni uzgojeno, sime je kupljeno bogtepitaj kadi, u Taliji, u Mađarskoj, uvezeno iz Španjolske, morebit iz Niskozemske. Zato o tomu ne ćemo.
Al na placi se more nać i pravi stvari, ni domaći. Na primer jaja. Donesedu babe jaja na placu, kva dvajst, ka dvajspet, taman toliko koliko in kokoše iz guzice istisnedu jaj za nedilju dan. Organska! Zna se odakljen su, kadi su snešena, ki in je pivac, sve se zna. Neednaka su, različite farbe su. Pa divanidu li naši ministeri da treba kupovat domaće, zdravo? Divanidu. Eto, na otočkoj placi domaća jaja. Unda jopet ima slanine za kupit, ne prave, bele, neki se sprada pa je zove – sapunjača. Ne zna taj narod ča je slanina, jerbo od ve domaće ne skače tlak, ne điče cukar, more se puist kad oš i kako oš. S vrimena na vrime najde se tote još domaći stvari. Sira na primer. A to nekako projde kaj neprimećeno, svi letidu na velike vrpe noga ča je kupljeno na Jankomiru il na Škrljevu, tamo se toga kupuje naveliko i prodaje narodu namalo. A kaj domaće, samo skuplje.
I.B.