OTOČAC – Neki vičedu: muči, dobro je, drugi velidu: alaa, ne će valjat. Kako ki. Ma ki bi narodu udovoljil, taj se ni rodil, niti će. A sve siću krunpira. Da, da, siću krunpira.
Krunpir se razrasal i ocvetal, cvet na cvetu. A kiša pada i poljiva svaki dan. I unda zač neki velidu da ne će valjat? Uni vako računadu, ako se krunpir razrasal i ocvetal, zatvara zemlju. A kad krunpir zatvori zemlju, a kiša vajk škropi, eto ti vratre plamenjače ili fitoftore. Konda si ga pošuril, digne lišće i počme crnit. A kase krunpir razboli, žali bože da rodi kaj blitve krupan, gnjiće. A ni drugi se radujedu kako je lip i napridan, kako će ga bit puna zemlja. Ti ne računadu na plamenjaču.
Unda još k tomu ako se doda da je prilično rano na krunpir napala zlatica, eto ti ga na, red je štrapat po njemu i trovat zlaticu. I njoj teplo prudi pa se koti samo tako. I tako, aj ga sad sačuvaj ča od zlatice ča od plamenjače? Ni lako, borami ni.
Jerbo negda smo sa zlaticom lakše na kraj izlazili. Zemi kesicu pantekana (svaka kuća je morala imat pantekana, ča za zlaticu, ča za tekute u kokošarnjaku, ča za šence u glavi), smišaj manje pantekana i više luga, u najlon čerapu i praši po krunpiru. I trovalo to. Danaske kupi vakovu otrov, pa nakovu otrov, retko pogodit ka otrov zlatici pači, sve se čoviku čini da ča je više štrapaš, da una jedrija i jedrija. Jopet neki velidu da ne znamo otrov kupovat, da kupujemo nu najjeftiniju, a unda ako kupiš otrov od ke sve pokrepa okolo-naokolo stotinu meteri, a ki će takov krunpir unda ist. Nisi pametan, borami nisi.
A krunpir cveta, pa kako mu Bog da.
I.B.