OTOČAC – Je mokro, je bilo (baren dosad) nikakovo leto, al jopet sve se poprešilo sazorit kaj nigda dosad. Evo se slive zamodrile, moredu se već ist, nisu još fort cukrene, al ne fali in puno. Red je bačvu prat, zaprevat i sa slivami u nju. Jerbo proće rakija u zemlju. Unda jopet rušve rane, rodile kaj grozje i počele otpadat, šteta da i une u bačvu ne pojdedu. Je da i je malo krupa oštetila, al za ukomit kaj – rojene. Tepke treba čekat, une kasnidu. Onda jabučine, svaka ima mrčenku na sebi, al jopet dobre za u bačvu. Drenjule sazrijale i fort otpadadu. Al ajde vratre najdi toliko bačav, podili to sve, nešto s nečin more ić, al ni baš sve smišat, ma kakova bi to unda rakija bila? Nikakova.
Al već oćemo nekako, ne će po šteti poć, ma kakov. Premda se niki ne sića da je slive i tako to voće za rakiju bral još polovicon kolovoza. Od Male Gospe pa do Mijolje, ajd i ajd. Sve se prominilo samo Rič Božja ni, velidu stare babe.
I.B.