OTOČAC – Bože nan prosti, još ni sv. Lovra ni a narod naprnul u krunpirišće. Kosili se kosi! Neki koson, neki traktoron buca, svi napali cimu pokosit. Kako je krenulo, borami će do Velike Gospoje, kaj nigda, krunpir bit u vani. Jerbo narod misli da ako ga iskoplje čin prije, da ga morda spasi da ne sagnjije. Slaba vajda, ako se razbolil, niš mu ne more pomoć, gnjiće u trapu i jopet od njega niš. Morda ga je bolje ostavit u njivi pa ča prežive, prežive.
Unda jopet ima naroda kaj se boi miša, da će u vin teplin danima miš napast i oglojat, pa dupla šteta. More bit, al se čovik jopet pita kudaj to sve pelje? Neki veli da je za kopat rano, da će od tepline sagnjit. Ne bi se reklo, ki ima drobru konobu neće mu niš bit, ako ni bolesan, a je, krunpir mislimo.
Kako bi to lipo bilo kad bi krunpir mogla u škrinju u duboko, lipo kakovu staru škrinjetinu, nasiplješ krunpira i zamrzneš. Al nevalja, unda sladne. Kako god okreneš neće na dobro ispast. A unda kase čovik u dušu takne, mora reć: Bog dal, Bog zel. Preživiće se nekako, borami oće.
I.B.