Lika nekretnine

I to je valjda antifašizam i dio borbe protiv -ustaša-…

Objavljeno: 09.08.2018

Ustanak iz Srba i Drvara, koji je započet navodno protiv vlasti NDH, bio je u stvarnosti etničko čišćenje i genocid nad Hrvatima. Dokaz tome je i suradnja srpskih ustanika s fašistima iz Italije, s kojima su čak potpisali i ugovor u Otriću.

Na današnji dan 1941. dogodilo se paljenje crkve u župi Krnjeuša kod Bosanskog Petrovca u čiji su plamen bačena trojica sjemeništaraca, od kojih je najmlađi imao samo 12 godina. Tih dana Srbi su ubili u Krnjeuši 250 civila, a veliki broj njih je bačen u vatru zajedno sa sjemeništarcima.

Katolička crkva u Krnjeuši je 9. kolovoza 1941. zapaljena i izgorjela. Tom prilikom ubijeni su i bačeni u goruću crkvu i sjemeništarci koji su pomagali župniku u pripremi proslave pedesete obljetnice od osnutka župe „Uznesenja Blažene Djevice Marije” u Krnjeuši.

U plamen zapaljene crkve živi su bačeni Jure Tomljenović s Prkosa, Ilija Poplašen iz okolice Jajca i najmlađi od njih 12-godišnji Ivica Skender, koji je tek bio završio I. razred gimnazije u Travniku. (Don Anto Baković: „Svećenici žrtve rata i poraća”, Zagreb 1994.).

U nesretnoj Krnjeuši nastalo je pljačkanje i paljenje hrvatskih trgovina i kuća, a onda ubijanja, silovanja… Krnjeuška stratišta bila su: katolička crkva (zaklano i bačeno u vatru oko 250 Hrvata), kuća Tomičića i kuća trgovca Dudeka u koje su bacali ubijene, poklane, neke polužive ili žive u vatru.

Slično se događalo i na drugim mjestima na kojima su žrtve zatečene.

Jedna svjedokinja iz sela Zelinovac spominje kako je vidjela kola napunjena mrtvima tijelima, koja su nekuda odvožena. Bilo je ljeto pa je trebalo mrtve brzo ukloniti. Osim jame Kaluđerice na Skakavcu bacane su žrtve i u dvije jame u Risovcu. Na tom području je bila i škola u koju su, uz staru školu u Krnjeuši, bili skupljani Hrvati da bi ih se odande odvodilo u zarobljeništvo ili smrt. Žrtve su bacane u jame, ponore, paljene u kućama, u obližnjoj krečani ali nitko od njih nije bio pokopan na groblju.

U knjizi J. Jurjevića navedena su imena 232 žrtve s područja župe Krnjeuša kojima je kasnije dodan još određen broj žrtava čije podatke su pokupili drugi istraživači i svjedoci zbivanja.

Dok još nisu bili poznati puni razmjeri krnjeuškog pokolja, navođen je podatak da je od tada poznatog broja od 190 žrtava bilo 35-toro djece do 7 godina, 14 od 8 do 12, zatim 72 žene, od kojih su četiri bile pred porodom. Preživjeli stanovnici raselili su se diljem Hrvatske: oko Bjelovara, Križevaca, Virovitice, po Slavoniji do Osijeka i Županje.

Zagrebačka grupacija potomaka žrtava Krnjeuše osnovala je početkom 2000-ih svoju udrugu pod imenom: „Zavičajna udruga Krnjeuša, kolovoz 1941. godine”. Jedino su ostala sjećanja preživjelih i dokumenti iz tog razdoblja sabranih u mnogim knjigama i zapisima.

Narod.hr

 
LiveCam Otočac
SenjskaBura.hr
GlasLike.hr