OTOČAC - Vrime je od paprike, puna placa paprike, obične, paradajzerice, crljene roge, ma ima svega, samo novac ni. A vrime je od kisanja, nekomu i od ajvara, kuva narod, peče, ma svačesa tote ima.
Sićujen se ja negda kako je s ton paprikon bilo, bilo je na placi paprike fort iz Makedonije, šiftari prodavali. Kupovalo se na vriće. Edno vrime se žene utrkevale, ka će više paprike potkisat. Celo je selo smrdilo po papriki i po sencu. Neki je znal zelenu il žutu papriku sitno sarizat, vrć u teglne frišku i zaljat ostikon, neki je znal obarevat je pa unda š njon u tegln. A na teglne se pazilo, nedaj ti ga bože razbit. Unda su došle nove mode pa se delala nekva mišana salata, speštaj paprike, zeleni paradjzelov, kapule, nariblji zelja, vrzi merlina pa sve u rpu. Jopet se nadivala paprika sa zeljen, pa to unda kisaj. Ma bilo je toga da te bog slobodi, puna konoba teglnov, il špajza, ki je špajzu imal.
A kase potkisaj, a-aaaa popačat se u papriku! To se kaj čuvalo, ne man podrit, ma kakov. I tako čuvaj da imaš, kati ki dojde i eto ti prolića. A na paprika u tegnima ponjadi, neka se i zapini, el pokvarila se, pa bacaj preko ganka u pritorak. E sad ki kaže da tako kod njega ni bilo, taj po duši ne divani.
Tako to negda bilo, sadaj konda se manje toga kisa, čemu se razbacevat, pa i more se kupit ča te duša pita kad god oš.
I.B.