OTOČAC - Ma ča more čovika u vomu svitu iznenadit? Niš više! Nema nikakovoga iznenađenja, il si sve vidil, il ćeš vidit. Il si sve čul, il ćeš čut. A negda, negda ni bilo tako, baren se tako divani, sve se nekako predrugačilo. Negda se znal red, sadaj više nema reda, sve nered. Kudaj god se okreneš. Pa tako i s vrimenon, negda smo imali proliće, leto, jesen i zimu, a sadaj više ne znaš u komu si godišnjemu dobu. Ni kako se obuć.
Evo i priroda sva zbenana pa ne zna ča bi sobon. U vrtlacu pred kućon procvetala – pavenka. Kaj nigda ujesen. Valja je vratar vidil da pavenka cveta ujesen!? Nigda niki. Al je, borami je. Bacila modar cvetić. I to ne edan, puno cvetićev. Ljudi velidu da su i čerišnje napupale, da samo ča nisu cvet bacile. Ima još toga.
Al veli baba Roža, da neka, neka, nek cveta pavenka, maće dobit po - mudima. E sadaj kako će to pavenka ka cveta dobit po mudima, to nan ni jasno. Nikako bistro. Valjda je to babi neka metafora, more bit, morda misli kako će zastudit i kako će snig rknut, pa tako veli. Morda. Al ki će njoj znat.
I.B.