Lika nekretnine

Jugoslavija jest nestala, ali jugoslavenstvo je najživlje u Hrvatskoj

Objavljeno: 05.01.2019

U povodu 100-godišnjice osnivanja zajedničke države Srba, Hrvata i Slovenaca (1. prosinca 1918.) nedavno je plasirana u hrvatskome tisku teza da je Jugoslavija ‘ispunila svoju povijesnu misiju te odradila svoje i nestala s političke scene’. Tim povodom, o tome kako se stvarala i razvijala ideologija jugoslavenstva i stvarala zajednička država, za Hrvatski tjednik, Marko Curać je razgovarao  s povjesničarom dr. sc. Matom Artukovićem, vrsnim poznavateljem druge polovice 19. i početka 20. stoljeća,

Može li se tvrditi da je Jugoslavija ‘ispunila svoju povijesnu misiju’, a da se ne sagleda cijena koju je zbog te ‘misije’ platio hrvatski narod?

To što se zvalo ‘Jugoslavija’, definitivno se pokazalo da nema snage za život. Ako svi narodi koji su živjeli u toj državi kažu da im je donijela samo nesreću, onda tu državu i svaku koja bi se na bilo koji način i pod bilo kojim imenom pokušala obnoviti (‘region’, ‘zapadni Balkan’ itd.), hrvatski narod mora apsolutno odbaciti. U tom smislu mislim da je ‘misija’ Jugoslavije ispunjena. Povijest nam je tu održala krvave lekcije. Postojale su četiri Jugoslavije. Dvije su se raspale u krvavim ratovima. ‘Savezna Republika Jugoslavija’ i poslije ‘Srbija i Crna Gora’ raspale su se. Odgovorni političari u Srbiji morali bi se upitati zašto su se svi: i Hrvati, i Bošnjaci, i Slovenci, i Albanci s Kosova, i Makedonci htjeli odvojiti. Na kraju je i Crna Gora, ‘drugo oko u glavi’, htjela krenuti svojim putem, srećom bez rata, ali ne i bez opasnosti od rata.

U posljednje vrijeme želi se stvoriti percepcija kako je u Jugoslaviji bilo dobro, ljudi zadovoljni…

Postoje sigurno iz vremena bivše Jugoslavije pojedinačna dobra iskustava. Takvo iskustvo i sam mogu ispričati. SKH htio je u svoje vrijeme biti ‘marksističkiji’ od Marxa (kao i mnoge hrvatske vlasti prije i poslije i danas), pa me je protjerao (kao i mnoge druge mladiće) iz moje domovine Hrvatske, jer sam završio klasičnu gimnaziju kod otaca isusovaca. U Hrvatskoj mi nisu dopustili niti polagati prijamni za upis na fakultet. U Beogradu sam se upisao bez prijamnoga. Nikada nisam imao nikakvih problema. Naravno da sam za to zahvalan. Stekao sam ondje prijatelje s kojima ću do smrti ostati prijatelj.

Ako je Jugoslavija kao država nestala, je li se isto dogodilo s ideologijom jugoslavenstva? Naime, često se stječe dojam da smo mentalno još u Jugoslaviji, podalje od suverene države, daleko od zapadnoga kruga naroda, organiziranih u EU?

Jugoslavija jest nestala, ali jugoslavenstvo je živo, izgleda najživlje u Hrvatskoj. Starčević bi rekao ‘sclavoservi’: dvostruki robovi, koji sami nisu slobodni, a ne daju da se drugi oslobode. Mi svi ostajemo susjedi, moramo surađivati, boriti se protiv lopovluka, kriminala i droga, ali to nipošto ne smije biti razlog da se stvori nešto što bi podsjećalo da se stvara neka jedinstvena institucija. Zato mi je potpuno neprihvatljiva inicijativa rektora zagrebačkoga Sveučilišta o potpisivanju Deklaracije sveučilišta jugoistočne Europe i zapadnoga Balkana, o čemu ste pisali.

Što je danas s Hrvatskom o kojoj su mnoge generacije sanjale?

Mi smo svjesni da ovo nije Hrvatska za koju su se naši branitelji borili. Bog nas je izveo iz Jugoslavije, našega ‘egipatskoga ropstva’, ali nas nije oslobodio, kao ni svoj izabrani narod, klanjanja ‘zlatnome teletu’. Jugoslavenstvujušći duh nereda, nerada, težnje za brzom i lakom zaradom, neotesanost i površnost, zapljusnuo nas je osobito tijekom komunizma. U jugoslavenskome komunizmu naučili smo da je zakon života puzati po tuđim tragovima i hvatati se za tuđe skute i rukave. Od njega smo učili da niti najgoru egzistenciju čovjek ne može osigurati bez protekcije. Kod njega smo vidjeli kako se kote gomile onih koji proždiru ono što malo ljudi s mukom zaradi.

Ali tu je EU velika šansa…

Dobro je da smo u EU, ali EU je teško bolesna. Ona nije onakva kakvom su ju zamišljali njezini tvorci. Mi imamo i sjajne mlade inovatore, sjajne seljake i radnike, dobre učitelje i znanstvenike, dobre svećenike i liječnike, divne sportaše. Zašto nemamo iste takve dobre i uspješne političare? Imamo rodoljubivo iseljeništvo, koje je uspjelo u svim područjima života. To je naš ‘Josip Egipatski’, kojemu se moramo okrenuti za pomoć. Starčević je rekao da onomu tko je spreman učiniti samo jedan jedini lopovluk, nema mjesta u hrvatskoj politici! Za njega je hrvatstvo bilo i etički pojam.

(…).

Hrvatski tjednik

 
PROLJEĆE NA PLITVIČKIM JEZERIMA
LiveCam Otočac
SenjskaBura.hr
GlasLike.hr