Lika nekretnine

Čovićani žive u Čoviću, a ne u Čovićima

Objavljeno: 12.01.2019

S obzirom koliko se kvalitetnih stručnih i znanstvenih diplomskih radova mladih Otočca na raznim fakultetima zadnjih godina bavi raznim aspektima Otočca i Gacke, komotno se može pripremiti nastavak publikacije Grad Otočac, sada bi to bio broj 9. Riječ je o radovima koji preispituju stare teze i utvrđuju njihovu (ne)točnost, ali postavljaju i sasvim nove teze, donoseći neke nove činjenice i argumente.

Jedna od takvih uspješnih studentica je i Valentina Donđivić (r. Rubčić) koja je diplomirala hrvatski jezik i književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu s radom Opis govora Čovića (mentor prof. dr. sc. Mira Menac-Mihalić), a pozabavila se svim aspektima čovičkoga čakavskoga govora. Pritom se autorica istančanoga sluha posvetila naročito analizi njegova akcenatskog sustava (inače je čakavski jezični sustav korišten za rekonstrukciju praslavenskog jezika, a danas svakako prolazi nove promjene). Da dalje ne zamaramo naše čitateljstvo, kažimo zaključno da je autoričina radnja vrijedan doprinos znanstvenoj valorizaciji naših govora.

Iz radnje prenosimo jedan od uvodnih ulomaka koji objašnjava zašto je točno reći ČOVIĆE, a ne ČOVIĆI:

„Čoviće je mjesto s nekoliko zaselka: Lȗg, Matȁsićev Kolȃn (Popȋli, Ȉvelići, Šȉkuni, Stipãni, Starešȉnovi…), Matȁsići (Ankȏri, Mudrõvčići, Šõjka…), Plȉšići, Pȍdgora (Dũjmovići, Banȉći…), Markȃni, Marȕškićevi (Od Pẽrkana do raskrĩţja), Šȉši (Orȅškovići), Rȁjani, Mȃli Zãgreb (Od Vȏtića do škȏle), Bȅlići (Dũjmovići), Knjȁčići (Dũjmovići), Bavȇrci, Mȏguši, Bȍgdani, Vrbȁni, Jȕke, Tȕpale (dio do ceste, ostalo pripada Sĩncu)“ (u Brala-Mudrovčić, J. „Toponimi Gacke doline“ // FOC 23 (2014), 1-20, str. 6.)

Mjesto Čoviće, kao i sva naselja u Lici, pomalo gubi svoje stanovnike, ali još uvijek u svakom zaselku ima ljudi koji marljivo čuvaju svoj čakavski govor. Međutim negdje u nekoj dokumentaciji zabilježen je množinski oblik Čovići za mjesto Čoviće i tako stoji i na prometnom znaku pri ulasku u mjesto, ali svi mještani Čovića će, bez iznimke, reći „Čoviće“. To je zapravo pravi oblik koji bi se trebao rabiti i na prometnim znakovima i na kartama, ali ne zna se kako je, i kad, došlo do te promjene. Naime, dokazi koji idu u prilog singularnom obliku su: Čoviće se prvi put spominje upravo u tom svom singularnom obliku još davne 1856. godine kad J. Scheda na „karti Austro-Ugarske monarhije upisuje krajišku podjelu na Ottochaner, Oguliner i Likaner. U Gackoj upisuje Ottočac, Prozor, Covice, Lešce...“ ( u Grad Otočac 3, ur. Gomerčić, M., Otočac, 1997., str.107.). Isto tako, na karti čakavskoga narječja (Karta čakavskoga narječja dr. Božidara Finke i dr. Milana Moguša (sjeverozapadni dio) u: „Rȋčnik gȁcke čakãvšćine – kõnpoljski divân“, Otočac, 2003., str. IX.) zabilježen je singularni oblik.

Odgovor na pitanje koji oblik je ispravan, odnosno zašto Čoviće, a ne Čovići, možemo potražiti i u imeničkoj sklonidbi. Autohtoni čovićki govornici, ali i čakavci iz susjednih mjesta, sklanjaju riječ Čoviće kao srednji rod jednine a-sklonidbe. To glasi ovako: Čović-e, Čović-a, Čović-u, Čović-e, Čović-e, Čović-u, Čović-en. Dakle, ako su u čitavoj sklonidbi nastavci za singular, onda je logično da i u nominativu imamo singularni nastavak. Da je izvornim govornicima bliži množinski nastavak –i, onda bismo prema analogiji imali i u ostalim padežima množinske nastavke, a njih imaju samo ljudi koji dolaze izvana, odnosno oni koji nisu izvorni govornici.“

Pravilo izvornih govornika ima uvijek prednost, prema tome, Čovićani žive u Čoviću (a ne u Čovićima) i na prometnoj tabli moralo bi pisati Čoviće (a ne Čovići).

 

M.K.G.

 
PROLJEĆE NA PLITVIČKIM JEZERIMA
LiveCam Otočac
SenjskaBura.hr
GlasLike.hr