OTOČAC – Ve dvi slatke mačkice, ke su visoko digle rep, ma lipo i je vidit kako une kroz snig prašidu. Al, pušćimo snig, da vidimo ča je s njevin dignutin repima.
Bilo to tako ne baš nedavno, a ne baš ni negda, živili čovik i žena. Kaj i drugi, rećemo da su se volili. A taj čovik je jako vesele naravi pa je često puti znal nako malo pomoć se sa strane, sav je bil vragolast. A žena kaj žena, ni to njoj milo bilo, a kako će i bit, sumljala je una da un u kvar gre, al nikako to dokazat. Je da narod pripovida, al koga god pitaš, svaki se izvlači da ni vidil, da ni čul, ne će se mišat uto, pametan narod. Jerbo ako kažeš, za kratko vrime će nate napast i čovik i žena, uni se pomirili pod jorgan planinon, a naj ki rekal - naj kriv.
I unda se ta žena nekako uverila da joj čovik baš po šteti gre i rešila una zet u stvar u svoje ruke. Pa najdi ednu njegovu šocu pa joj čitaj bukvicu. Pa najdi drugu njegovu šocu, ma i šake su imale posla. I tako una, jadna, od njegove šoce do šoce, a un se smije kaj bak jerbo žena mu kasni najmanje dva miseca. Jezikovu juvu i po labrnji dobijedu bivše šoce, nikako na ka je sadaj na redu, za nju žena još ne zna, a kad sazne, to je već – aorist.
I tako se una, ta žena, jada kakove su sve te ženskurine, kako su pokvarene, kako su nikakove i sve najcrnje o njimi, a edna prijateljica njoj veli: - A zač ti to š njin ne rešiš pa je sve rešeno, a ne vako letit od šoce do šoce i nigda kraja. A ta žena njoj dade odgovor: - Eeeeeee, da mačka repa ne digne, nigda macani ne bi letili za njima i mrnjavkali. - A dobro, unda, veli njezina prijateljica, a ti unda i dalje leti za mačkami ke su rep visoko digle. Imaćeš posla svrv glave.
Eto vite kako je to opasno kad mačke visoko rep dignedu.
I.B.