OTOČAC – Nekada su znale naše drugarice (za one mlađe, to su vam nekada bile učiteljice) zadavati kao temu za domaće zadaće, a ponekad i za školske zadaće. čarobne teme, poput: Prvi snijeg, Počelo je proljeće, Kako sam proveo ljeto, Jesen u mom voćnjaku, Zima u mom gradu. I sve tako nadahnuto, ima takvih tema još, da se raspametiš. Nikada tema nije bila, na primjer Kako smo brali kukuruz, ili Vozili smo đubar, ili Kako smo šišali ovce. To nikako, valjda je bilo previše seljačko (rekli bismo sada - ruralno) pa tomu nitko nije davao pozornosti. Zanimljivo je to da su sve takve teme bile naklonjene gradskoj djeci, malo koja, gotovo nikoja, nije bila „ruralna“ pa da vidimo tu gradsku djecu što će i kako napisati. Toliko o ravnopravnosti urbanoga i ruralnoga. Eh, takva su to bila vremena kada nije bilo pravobraniteljice za ravnopravnost gospodske i seljačke djece. Da je ta bila – zatvori puni.
Još s jeseni u mom voćnjaku, kako – tako, imamo voćnjak pa piši o „mirisnim kruškama“, „zlatnim jabukama“ i tako tim čudima, ali ako je tema Zima u mom gradu, a jadno dijete grada nije vidjelo jer živi na selu, što sada? A tema je tema, po školskom planu i programu, sada bismo kazali tomu famoznom curiculumu (kakav bjelosvetski izraz!). Kako opisati zimu u „mom“ gradu koji ne postoji? Onda bi te iste drugarice onako s visine dobacile (jer one kao znaju što je grad, išle u učiteljsku školu u nekom gradu) da treba upotrijebiti imaginaciju. A što ti je imaginacija? Da je to mašta, a mašta može svašta. Pa ti sada jadno dijete (učeniče moj) piši ako te je majka rodila, a rodila te za zlo tvoje. Naravno da su to bili sastavčići božetesačuvaj, ljigavi, puni ukrasnih pridjeva, dozlaboga nemaštoviti, ali na tome se ustrajavalo. Iz godine u godinu. To je kao podizalo kreativnost i vještinu izražavanja i pisanja. Možeš misliti!
Ali ova fotografijica doista djeluje nadahnjujuće za pisanje. Snimljena je u gradskom parku u Otočcu, dosta dobro je kadrirana i doista potiče na razmišljanje o snijegu ponajprije u tom parku, koji svoju nevinu bjelinu duguje zaobilasku prolaznika kroz park, a i o snijegu u samom gradu. Mogao bi se o tome napisati zanimljiv sastavčić, mogao. A da ne bude ljigav, da ne bude božetesačuvaj. Ili ne bi mogao?
M. K.
Foto: V.D.