OTOČAC – Panta rhei, to je još rečeno u davnoj Grčkoj, onoj nekadašnjoj Heladi, sve prolazi, teče, i bome teče i prolazi. Tako teku i ljudske spoznaje i vještine, gubimo ih naoči glede, a da toga čak nismo ni svjesni. Suvremenost nas zaokuplja, njoj posvećujemo svu pozornost, a ono prošlo, ma kome to treba. Nekima je to to fuj, nekima krajnje nebitno, neki su posve na to ravnodušni, kako već tko.
Na prošlom sajmu na placi pojavila su se na prodaju kančela, spredena i osukana domaća vuna. Ima razloga, još uplesti nešto, to neke žene znaju, hoće i mogu, ali upresti vunu, e to je već vrijeme daleke prošlosti, vještina se gubi ili je posve izgubljena. A ovako, kupiš kančelo – dva i evo čarapa, evo cokalja, soklna, ma sve što treba. Prirodno, anireumatično, nealergično i što ti ja znam sve kakvo.
I.B.