OTOČAC – Danaske je placa, puno ljudi je smetnulo s umi da je, a je, jerbo je jutra Oluja pa je premaklo. A na ženskoj placi, kaj vajk, sadaj ima toga zelenja pa se trguje. Ima ni ki kupujedu na veletržnicami sve iz Talije, Španjolske, Niskozemske, ma ki zna odakudaj i falidu da domaće, je šipak, ni krst munjen da ne vidi ča je i kako je. Unda jopet ima domaći žen ki svoje prodajedu, to se man vidi. Ma makon zerkicu bilo i skuplje, isplati se kupit, zna krst ča kupuje.
A danske su na redu mavunje, ima ji zeleni, pa žuti, pa ni šari, ma svakakovi ji ima. I svi falidu da su mlade i friške, da nemadu konca. Kad se čovik ćapi mavunje da je prekine i da vidi nema li konca, unda se ljutidu da ča in se roba (zamisli: da roba!) šundriva. Edna gospa, nako starje čeljade, veli da mora provat, jerbo ako ima koncov da joj se sve to oko gebisa zamota i da joj dojde da se udavi u mavunjami, da joj gebis ispada, pa nova korega, ma puno problemov. Borami da.
Mavunje ceni kako ki, cena je otprike dvajst ku, pa ki k njimi, ki od nji. A velidu da zdrave, da samo pogljedaš u nje i da se man oličiš. I unda na placi man moreš dobit i recept kako ji spravit. Edna veli da se moredu najuvu skuvat, a edan čovik se na to samo namrki, punu i projde dalje. Druga veli da na čušpajz, da kako je to lipo, da niš lipše. – Pa kuvaj, gopspe, kuvaj unda – dobaci edna mlaja koj mavunje nisu ni na kraj pameti. Pa jopet da ji se more na salatu, pa s lukon, ma nema toga kako ji se ne more skuvat. Unda dojde edna gospa i pita: - A pošto su vam komune? Va ča prodaje bljedo gljeda u nju, konda joj je na arapskomu rekla. Nisu se sporazumile, borami nisu, a oluja se sprema, sve se namrkilo.
I.B.