OTOČAC – Sve ima svoje vrijeme, i delo i nedelo. Doduše kod neki pretendira vo drugo pa se unda samo mrnjga i divani kako nevalja država, kako je za sve kriv Tuđman, kako ovo, kako ono, a malo se ki ćapa motike. A lipo je stari narod rekal da nema kruva brez motike. Unda to postalo kaj munjeno, naj ki se vata motike, taj ispada da mu nius sve daske u glavi, traži se da se niš ne dela a da se ima. Da se ima svega i svačesa, i još se neki s tin falidu. Jerbo uni su uspješni, a vi svi drugi niškoristi i neuspješni. More bit da je tako, al, čini mi se, da ne će podurat.
Je da je vrime malkice čudnovato, oledeno, krunpir se izguzal nediljami dok je probil zemlju. Al je nikal, sve tako u toj ledenoj zemlji, uredal se. I unda ga je trebalo okopat. Ki nema puno, motičicu u ručicu i na okapanje, na starinjski način. A unda kase krunpir okoplje, red ga je i nagrnut, kako Bog zapovida. More se na nagrćačicu, al kadi je konj u vratru? More se i na traktor, al traktor utanca. Zato ki nema puno, čiju njivu dobro muško more prepišat, ta se more nagrnut i naruke. Borami more. Pa kad se nagrćanje domiri, kad krst na meju sede i pogljeda ča je učinil, unda kroza njega projde kaj nekva dragost, vidi ča je napravil. Napravil a ne samo u vetar brndal.
I.B.