OTOČAC - Kako se mogao zagubiti, pitate se? Lako, progutala ga mlada šuma i bršljan, zaboravile se pastirske staze...
Uporna je bila Jelena Benčić i pretražila cijeli Vital, lokaciju nekadašnjega japodskoga glavnog grada, a kasnije i rimskog municipija Arupija, dok nije pronašla natpis posvećen Jupiteru i fotografirala.
To je jedan od rijetkih žrtvenika koji i danas stoji na mjestu gdje je izrađen i nije prenesen u neki muzej (ili izgubljen kao npr. onaj iz Lešća), naprosto zato što je uklesan u kamen živac.
Jupiter je bio vrhovni rimski bog - u središtu službene rimske religije nalazio se kult vrhovnog Jupitera i rimskog vladara. Što je Jupiter predstavljao na nebu, to je rimski vladar bio na zemlji.
Uz državni kult Jupitera, koji je stajao u uskoj vezi s carskim kultom, postojali su brojni drugi neispolitizirani aspekti Jupiterova kulta, odnosno Jupiterovi kultovi nastali sinkretizmom rimskih i orijentalnih religijskih elemenata, prije svega onih sirijskoga podrijetla. Te kultove europskim kontinentom proširilo je stanovništvo orijentalnog podrijetla i pripadnici rimske vojske koji su boravili u istočnim provincijama carstva.
Žrtvenik na Vitlu pripada žrtvenicima kulta Jupitera Dolihenskog. Razvitku kulta Jupitera Dolihenskog pridonijeli su utjecaji mnogih kultova s područja Male Azije i Bliskog Istoka. Isprva se kult razvija na području Dolihe u Komageni, odnosno na prostoru sjeverne Sirije. On je bio božanstvo univerzalnog karaktera, tj. solarni i nebeski bog, vladar na nebu i na zemlji. Kult je bio ponajviše prisutan među vojskom, ali i civilnim stanovništvom. Romanizacijom sirijskog područja i procesom poznatim kao interpretatio Romana nastaje sinkretističko božanstvo Jupiter Dolihenski, koji je epigrafski poznat kao Iuppiter Optimus Maximus Dolichenus, a ikonografski kao muškarac duge brade, s frigijskom kapom, koji stoji na leđima bika i drži dvostruku sjekiru u jednoj te munje u drugoj ruci (zar ne podsjeća na Mitru, rimsko-orijentalni kult proširen također u Gackoj?).
Ekspanziji kulta Jupitera Dolihenskog s istoka na zapadne dijelove Carstva najviše je doprinijela vojska, a potom i trgovačke veze, odnosno ponajprije trgovci vezani uz vojsku. Najveća koncentracija natpisa Jupiteru Dolihenskom javlja se između 120. i 230. godine poslije Krista.
Na području nekadašnje provincije Dalmacije Jupiteru Dolihenskom posvećeno je pet zavjetnih spomenika (i jedan nadgrobni). Jedan je upravo žrtvenik s Vitla, a drugi najbliži je u Metulumu (Viničica kod Josipdola). I dok je kod Metula natpis vojne naravi, natpis na Vitlu djelo je jednog sirijskog trgovca!
Natpis je datiran pred kraj 2. i početak 3. stoljeća, a zahvaljujući onomastičkim osobinama imena dedikanta, ili laički rečeno, grčkom imenu osobe - Oktavije Eufem - koja je podigla spomenik, zaključeno je da je riječ o oslobođeniku. Pretpostavka je da je Eufem bio sirijski trgovac koji je donio dolihensku religiju na prostor Arupija jer se ovaj nalazio na važnom trgovačkom pravcu koji je vodio od Senie (Senja) u unutrašnjost i prema Dalmaciji.
M.K.G.