OTOČAC - Jako je zanimljivo zašto je ova beletristička verzija o Frankopanima objavljena baš u današnje doba (opservacija o tome je poduža, obuhvaća i sve književno što tematizira Frankopane). Jako je zanimljiv i cijeli "povijesni pokret" koji se rodio mimo mainstreama, a u kojem su se spontano umrežili pojedinci nadahnuti frankopanskom i inom poviješću i baštinom hrvatske srčike koju možemo zamisliti baš kao prostore frankopanskog lena, od Karlovca, Modruša, Ogulina, Udbine, Bihaća, Otočca, sve do Krka.....
Najvrjedniji produkt toga svojevrsnog 'duhovnog povijesnog buđenja' jest upravo zbirka priča Frangerepane Tomislava Beronića. Izuzetno pitka za čitanje (što veseli današnjeg čitatelja), jednostavno pisana, s privlačnim elementima pripovijedanja karakterističnim za modernu beletristiku, izdvaja se iz korpusa 'dosadnih' povijesnih romana. Istovremeno, zbirka je daleko više od puke beletristike. Autor se u fabuliranju pridržava svih poznatih povijesnih činjenica, a za potrebe priča načinio je i dosad najpotpunije rodoslovlje Frankopana, naglašavajući da je neke nepoznate godine rođenja nadomjestio okvirno, na temelju drugih zabilježenih podataka o osobama (godine ženidbe, smrti i sl.), dok se jednom ne iznađu preciznije datacije, a time je stupio na tlo povijesne struke (svakako bar olakšavajući budući posao nekom historiografu). Postmoderno obilježje zbirke nije samo lakoća preplitanja činjenica i fikcije, nego i sfumatičnost granice između zbilje i književnosti postignuta motivom kruha koji se lomi u svakoj pripovijesti, ali i prilikom javnih predstavljanja.
Obuhvaćajući sve generacije, a radnju premještajući iz grada u grad, autor jednu priču smješta i u frankopanski Otočac, a tema je dolazak prvog biskupa u netom osnovanu Otočku biskupiju 1460. godine....
M.K.G.