OTOČAC – Eto, da nam nije zime, u široj javnosti se za Otočac ne bi ni čulo. Naravno osim slučaja napada i otimanja rijeke Gacke, o kojemu se čuje i još će se vjerojatno čuti. Ovako nas zima izvlači. Jer prvo jutarnje očitovanje temperature zraka u Hrvatskoj, odnosno priopćavanje na radijskim vijestima, gotovo pa redovito počinje s Otočcem, ili da budemo posve precizni – uglavnom s Otočcem: Otočac – minus toliko, pa Otočac – minus onoliko.
I onda se oni kojima zemljopis nije jača strana, a iz „svijeta su“, odnosno iz nešto udaljenijih krajeva Hrvatske pitaju: pa gdje se taj Otočac nalazi kada je toliko studeno? Ispada da je najmanje usred Bosne, udaljen od mora tko zna koliko. A da apsurd bude veći, zračnom linijom do mora nije više od nekih dvadesetak kilometara. Ali, eto, „hrvatska Himalaja“, zvana Velebit, ne samo da priječi blagotvorni utjecaj mora na klimu, već stvara zavelebitsku visoravan, zapravo kotlinu, u koju se za lijepa i mirna vremena (anticiklona) hladan zrak spušta dolje (čista fizika), a nešto topliji ostaje u visini (tzv. temperaturna inverzija). A kako se Otočac nalazi u cijeloj Gackoj, Lici i Krbavi na najnižoj nadmorskoj visini (prosječnih 460 metara), onda je u tim uvjetima i najhladniji.
Eto tome Otočac može zahvaliti svoju medijsku nazočnost. Usput valja spomenuti da najniža točka Gacke je u Hrvatskom Polju i da je na svega 413 metara nad morem, pa da se tu mjeri temperatura u ovima hladnim jutrima, svakako bi bila značajno niža.
Jutros zvanično vele da je Otočac na -5 stupnjeva Celzijevih. A priroda izgleda baš kao na ovoj slici. Neki bi rekli da je idilično. Kako kome, zavisi od stava.
M.K.
Foto. Z. Stegnjajić