OTOČAC – Zavladala je proljetna suša, ma moglo bi se kazati i zimska suša, kiša nije ozbiljnije padala već neka tri mjeseca. I još k tome prohladno, s izuzetno hladnim i mrazovitim jutrima. A sve to starim Gačanima ne bi bilo nimalo čudno, znali bi oni to po „kvatrami“. Jer ako su „Grgurevske kvatre“ ostavile suho i hladno, takvo će vrijeme biti do idućih, a to su „Dovske kvatre“.
Kvatre su se nekada redovito unosile u katolički kalendar, no unazad nekih tridesetak godina rijetko se gdje bilježe, čovjek se mora potruditi pronaći kalendar u kojemu su zabilježene. Vremenom su izgubile ono prvotno crkveno značenje, a to su bili osobiti dani u kojima se Crkva od davnine posvećuje molitvama, djelima pokore i ljubavi, pritom prateći ciklus godišnjih doba, no ne posve precizno.
Zapravo radi se o četvorodnevici u svakomu godišnjem dobu, nimalo se ne poklapaju s proljetnim i jesenskim ekvinocijem i ljetnim i zimskim solsticijem. Očito da je u početku to tako bilo, svakako su kvatre bile vezane za važne cikluse u poljodjelstvu, prvotno su bile vezane uz posvećenje vremena na početku novoga godišnjeg doba, no to bi nas razmatranje predaleko odvelo.
Svakako da sam naziv dolazi iz latinskoga jezika – quattuor tempora, što upućuje na četiri pojavnosti u godini, ali ne nužno i na trajanje od četiri dana. Kvatre počinju u ponoć iz utorka na srijedu i završavaju u ponoć iz petka na subotu. Po kvatrama su seljaci dugoročno predviđali vremenske (ne)prilike i smatralo se da kakvo osvane subotnje jutro, da će takvo vrijeme biti do drugih kvatara, dakle puna tri mjeseca. Ali svi ne predviđaju prognozu vremena nakon četiri dana, već smatraju da je točnija „osmica“ (Kompolje), odnosno računalo se po jutru koje osvane druge srijede (nakon tjedan dana), što je u biti točnije jer je Crkva smatrala da se kvatre trebaju slaviti cijeli tjedan. Onaj čisto vjerski razlog je vremenom zagubljen, a ostao je ovaj za predviđanje vremena. Vrijeme kvatara je u pravilu ružno vrijeme, s padalinama, vjetrušinom ili snijegom. Zato se kaže za nekoga da je „ružan kaj kvatre“.
Kvatre su, kako je rečeno, bile u sva četiri godišnja doba, u proljeće „grgurevske“ (blagdan sv. Grgura), dovske (sv. Duh), mijoljske (sv. Mihovil) i božićne (Božić). Crkva ih tako ne naziva, već Proljetne (post cineres), Ljetne (post ignum), Jesenske (post crucem) i Zimske kvatre (post lucem). Govorilo se da „svi sveci nosidu kvatre na prsi, samo sveti Duv na leđi“, što je kalendarski točno. A to će reći da su troje kvatre uvijek padale prije rečenog svetca, a u „Dovi“ tek nakon blagdana.
„Grgurevske kvatre“ su seljacima bile bitne jer je to vrijeme oranja i sijanja, pa ako nevrijeme ometa te važne poslove, može biti gladi. „Dovske kvatre“ su važne jer o njima ovisi kosidba i žetva, odnosno ubiranje ljetine. O „Mijoljskin kvatrami“ ovisi ubiranje jesenskih plodina i ozimo oranje i sijanje. A „Božićne“, one nisu bile seljaku od posebne poljodjelske koristi, to je ionako bilo pasivnije vrijeme što se tiče vanjskog posla, ali svakako se predviđalo trajanje zime, odnosno dolazak proljeća.
Za „Božićne kvatre“ je vezano i praznovjerje t. zv. „kvatrenoga konca“. Smatralo se da pređa od kudjelje, upredena na „kvatreni petak“, ima veliko apotropejsko značenje od „višak“ (vještica). Onaj kome bi bila sašivena košulja od „kvatrenoga konca“ nije imao razloga bojati ih se. Osobito je to bilo važno da se dojenčetu sašije kapica ili košuljica s tim koncem, kako mu vještice „ne bi krv cicale“ i usmrtile ga.
Uz kvatre je vezan čitav niz praznovjerja, odnosno zabrana koje vrijede u tim danima.
M.Kranjčević