OTOČAC – Bi krst rekal, kaj naša konšija Cuka, da je danaske na ženskoj placi bilo – i od vraga dlak. A to una oće reć da nema česa nema. Na primer lipi crljeni tikav. Tikvurina se crljeni, u tu nož ne more, ma kakov, imala bi i bradva posla. Pitamo nu ča za stolicom prodaje da ča ta tikva?, da malo ki prasce drži pa komu se to unda prodaje? A una veli da ljudiman, da to za kršćansku ranu. Tikva? – e, tikva, tikva – veli una. Ja se križon križan pa nako sebi u bradu da nisan ja prase da tikvu in. Čula una, el ta ča za stolicon stui, pa isto promrnjga da ki mi je kriv ča san zaostal i ča ne znan ča je zdravlje. Ja jopet križ na se i preda se i dalje po placi.
Kad uno kapule i beloga luka, a cena kaj u pateki. Zač tako skupo, jopet meni vratar ne da mira, a baba veli da to sve ekokološko pa da zato. Unda jopet mavunj, šari i zeleni, da su te jesenske mavunje iz trkalj. Čast in, ni mi sile konce iz proteze tribit. Ima i fažola, slatkoga, plavčića ni bilo za vidit. A fažol, kila fažola – kila teletine. Pa ki k njemu, ki od njega. I slanine belke ima, žuti se kaj žafor. Bolje je pušćat s miron.
I tako, ima toga još, ne vredi spominjat ve sve pretrglije ča tuje preprodajedu a velidu da sve kod nji izraslo, je kaj kod mene! Svi zimljedu na Žitnjaku il Škrljevu i pretrgujedu. Al to je placa. Već kako te ki more prevarit i podvalit ti.
I.B.