OTOČAC – Čera je bila Čista sreda i počela je korizma. 40 dani! Ni lako dočekat Uskrs i kaštigat se, borami ni. Al ča je to za ednoga vernika, ma niš, to je njemu radost, un to edva čeka. I dočekal je, kaj svake godine.
A u korizmi se treba nečesa odreć. I ni lako prebat česa se odreć. Evo u kući cela revolucija česa će se ki odreć. Gospa veli da je debeljuškasta, da bi joj dobro došla kakova djetica, da će se odreć – čekulade, da morda bi do Uskrsa oklapala. Baba Cuka se križa i sklapa ruke: - Je ti žrtva, Bogu mila, da ne more milija bit – reče baba. Unda, unda mislin se ja u voj svojoj glavi česa bi se ja odrekal? I sam san nekako jedar, ma skupilo se toga, ja bi se mogal odreć – pive. Baba Cuka se križa i sklapa ruke: - Je ti žrtva, isto Bogu mila, da milija ne more bit –jopet će baba. Gljedamo svi u babu, ča joj je da nas tako blagoslivlje.
Unda se javi mala Gretica, una veli da bi se mogla odreć mobitela i interneta ednu uru na dan, ne više ni minute. Baba Cuka se križa i sklapa ruke: - Je ti žrtva, Bogu mila, da ne more milija bit. Unda se javi mali Grgica da će u kladijonicu ić svaki drugi dan i da će se tako i un žrtvovat u korizmi. Baba Cuka se križa i skapa ruke: - Je ti žrtva daje Bogu mila i premila.
I sadaj mi gljedamo u babu, nikomu niš ni bistro. – O, baba, a česa ćeš se ti u korizmi odreć, a baba? – Vite vako, el u Svetomu pismu lipo piše: Blago siromasima duvon, njevo je kraljevstvo nebesko? – Piše, baba. – Pa ako tako piše u Svetomu pismu ja mislila i mislila, pa san smislila da ću se odreć pameti. – Pameti!?! ... O, baba, Bog budi s tobon, da pameti?!? – E, e, pameti, pameti, jerbo samo naj ki nema pameti je siromašan duvon. I unda je moje – kraljevstvo nebesko.
Mi se križamo križon, i livon i desnon ča baba Cuka to veli.
-A ni vami ne bi škodilo da se odrečete pameti, Bogu bi bilo milo da milije ne more bit. – Je ti žrtva, kako se moreš odreć noga česa nemaš, a baba? – ne damo se ni mi poborit. A baba Cuka bub vratiman od kamare.
I tako mi ostašmo na ničemu česa ćemo se odreć u korizmi.
I.B.