OTOČAC – Sudbina Otočac je tijekom vremenȃ često bilo dovođenja u pitanje, i to u svim onim vremenima kada je Otočac bio slab, kada je imao slabašnu vlast, kada je bio uvršten u neke šire organizacijske jedinice i kada nije mogao artikulirati svoje interese. Ta su vremena bila svakako promjenjiva, a posljedice se osjećaju još i danas. Osobito kada se to krstilo „općim društvenim interesom“ (čitaj: diktatom države ili nekadašnje partije). Tako to mora biti i ne pitaj! I kad bi čovjek pomislio da su ta vremena u bespovrat prošla, za zaprepaštenjem se može uvjeriti da nisu, da su i te kako živa na najboljim tradicijama bivšeg režima koji je otimao kako je i koliko htio.
Ne bi se trebalo očekivati, ali to se počinje događati i u današnje vrijeme. Otočac je, teško je to priznati, ali je tako, trenutno politički najslabija karika u političkom lancu u cijeloj županiji. To je notorna činjenica. A lanac puca ondje gdje je najtanji. Nažalost, Otočac nema političare od formata koji bi znali obraniti interes grada, ili ne će, a svi ostali „politički vukovi“ to i te kako osjete i onda zinu na ono što vrijedi. Ovaj put su zinuli na vodu, na rijeku Gacku.
Postavlja se pitanje kako to da Otočac uvijek najviše gubi radi „općeg dobra“? Izgubio je od 1965.najviše, izgubio je dvije trećine toka Gacke, izgubio je Švicu, tok rijeke kroz grad, izgubio Babić Most, potopljen je dobar dio Gusić polja u Brlogu, a Senj je dobio hidrocentralu (pod brdom), ništa mu nije devastirano, zaposlio je ljude, tim sistemom HE Senj je dobivena voda za primorje, Podgorje i otoke. Kako to da Otočac gubi, a svi drugi ništa ne gube već itekako dobivaju? Logika bi bila ako nešto netko gubi, da na drugoj strani dobije barem toliko ili više, no to nije slučaj. I dokle će se trpjeti ta „eksploatatorska politika“ protkana tko zna kojim sve interesima?
Evo najnovijeg primjera, Grad Senj je uputio u proceduru za Skupštinu Ličko-senjske županije prijedlog da se u prostorni plan županije ugradi izgradnja vodoopskrbnog sustava Hrvatskog primorja i otoka od rijeke Gacke do Hrmotina. Dakle, Grad Senj u zahtjevu potpisanom od senjskoga gradonačelnika Jurice Tomljanovića upućuje jedan ovakav sramotan zahtjev županiji, a sve u interesu privatnog poduzeća Južni ogranak. Južni ogranak je slične zahtjeve prije upućivao pa mu to nije prolazilo, ovo je sada valjda dizanje „na višu razinu“, treba to „politički riješiti“. Postavljamo pitanje senjskom gradonačelniku, kako bi se on osjećao npr. da Grad Otočac uputi sličan zahtjev i da zatraži Đigu u Senju, ma ne Đigu već cijelu senjsku obalu, ili polovicu kule Nehaj, ili nešto slično? Suludo da luđe ne može biti. I to bez ikakva srama i stida, kao da je Gacka i Otočac tamo neka „Tunguzija“ pa može raditi tko što hoće. Ovo je svakako „prijateljski“ čin Grada Senja, nesumnjivo jest.
Ako je to postala politička praksa da se otima na tuđem prostoru, i ako je Grad Senj imao te drskosti da uputi spomenuti zahtjev, postavlja se pitanje i „najslabijoj političkoj kariki“ je li konačno došlo vrijeme da se Gradsko vijeće Otočca jasno usprotivi bilo kakvom zahvatu na rijeci Gacki, od izvora pa sve do Gusić polja? Ili se za to nema hrabrosti, možda ni volje, jer treba brinuti prvenstveno o tuđim interesima, a ne svojima?
Ako je tome tako, hoće li Grad Otočac uputiti Ličko-senjskoj županiji, sada kada je ovaj senjski skandal poznat i javan, svoj zaključak u kojem će se usprotiviti senjskom ataku i izmjeni prostornog plana ili će – prešutjeti?
Opstanak rijeke Gacke je biti ili ne biti, ne samo za nju, ne samo za žitelje koji ovdje žive, veći za samu otočku vlast, ma što god ona o sebi mislila.
I.B.