OTOČAC - Udruga Baštinica i Strukovna podgrupa kulturnog turizma HGK - Županijske komore Otočac organizirale su u subotu besplatno turističko vođenje za građane i goste, odnosno edukativnu šetnju Otočcem koja se tematski nadovezala na konferenciju o nematerijalnoj kulturnoj baštini, održanoj dan ranije ispred Đačkog doma.
Naglasak nije bio toliko na onome što se može vidjeti nego na onome što se može čuti. Sat vremena lagane kružne šetnje od gradskog parka preko dva mosta i natrag premalo je za potpuniju prezentaciju pripovjedačke baštine Gacke, no svakako je bilo ispunjeno i sadržajno.
Okupilo se 32 zainteresiranih slušača, najviše domaćih ljudi i nešto gostiju iz Hrvatske i Italije. Na početku je predstavljena japodska nošnja i bogatstvo nakita kojim su se naši predci Japodi kitili, množina spiralnih oblika, ogrlica od staklene paste, jantarnih zrna koja su vrijedila čitavo bogatstvo, te pokušaj odgonetanja slojeva značenja toga raskošnog i unikatnog nakita i konteksta uporabe. U samoj usmenoj predaji nije sačuvano izravno sjećanje na Japode nego samo posredno - ostatci gradina na brdima u memoriji ovdašnjega naroda mjesta su koja su pripadala nekom starom narodu. Taj je narod bio bogat, česte su bile potrage avanturista za njihovim blagom (koje većim dijelom još nije nađeno), njihova su groblja nazivana "grčkim grobljima", a bunari "grčkim bunarima".
Potom je bilo riječi o usmenoj memoriji vezanoj uz rijeku Gacku, nekoć najsnažnije i dominantno vjerovanje u vodene vile, koje spominje čak i Valvasor (u slavenskoj mitologiji to su rusalke), danas je prilično izgubljeno i vrlo je površno sačuvano u poimanju Gacke kao izuzetno opasne rijeke s kojom se nije igrati jer te vile začas uhvate i odvuku na dno, bez traga. O tome svjedoče brojne priče o utapanjima s nadrealnim prizvukom, a blago kružno mreškanje vode na površini gdje su "virovi" posebno su opasna - u dubini su vile željne društva.
Nisu izostavljene ni "ribičke priče", sastavni dio gackog "folklora", a bilo je vremena samo za neobičnu priču o čikovu i crvenim krpicama s pomoću kojih su lovljeni.
Kako su i sami sudionici šetnje sudjelovali u njenu formiranju, njihovim izborom prošetalo se i do Barkanove umjetničke slike replicirane na dvorišni zid rodne kuće u Ulici Josipa Barkovića, poznatog otočkog književnika. Nadrealni i nadnaravni motivi koje je Barkan obilato koristio u svojim likovnim ostvarajima itekako dopunjuju (ne)vidljivu mistiku Otočca.
Vjerske legende preveliki su fond priča pa je izdvojena samo crtica o Biškupljaku i crkvi Marije Magdalene, izgrađene na ishodišnom otoku iz kojega se razvio kasniji Otočac i po kojemu je, uostalom, i dobio ime. Po svoj su prilici tu crkvu podigli upravo Frankopani vrlo brzo nakon dolaska u Otočac jer je upravo u 12. st. u Hrvatskoj procvjetao i raširen kult Marije Magdalene.
Mistična uloga ženskih likova u narodnoj predaji nenadmašni je dio usmene književnosti diljem svijeta, pa tako i Otočac ima svoju zaštitnicu - ženu u plavi (tradicijskom čamcu), koja je spasila grad od odmazde kirazira što ih je poslala austrijska vojna uprava kako bi kaznili "neposlušne" Otočane.
Zaštitni su znak edukativnih vođenja Otočcem kišobrani s motivima lokalne kulturne baštine (dizajn Irena Banić), a jučer je to bio kišobran s motivom industrijske baštine - slavna Otočka pivovara. Zato nam je favorit među fotografijama svakako ona koja je 'ulovila' pivovaru na kišobranu i pivovaru uživo.
Svi sudionici na kraju su imali priliku složiti svoju personaliziranu darovnu vrećicu s logom Baštinice i izabrati sve što žele - magnetić Zagonetka iza ćoška (iz radionice Danijele Tonković), glagoljačiće i edukativne letke.
M. K. G.