OTOČAC – Va nova dica zato ni ne znadu, nisu nigda ni čula, nisu ni provala, ne bi ji matere ni pušćale da ji zmija, ne daj ti Bože, ne ćokne, u jagode. Jerbo za modernu dicu jagode rastedu na – placi, u pastičnimi škatulicami. I ta nova dica nisu ni ne znadu kadi bi trebalo jagode tražit. Ma kakov!
A znalo se kadi jagode rastedu, kako ne. Najprije ji se moglo nać nunde kadi je lanjske godine ča spaljeno, kakov grm, il borovičina, tote siguro ima jagod. Unda jopet nunde kadi je kamenito pa u škrapami rastedu jagode. Ma ima nji nako iz uz kraj njive, prema šušnju.
Pa kase jagode najdedu, onda se nako friški najprvo nazoblji, pa kase nai, unda otkini slanjku od trave pa natiči jagodicu po jagodicu do vrva slanjke. Pa drugu, pa treću slanjku, i unda ji nosi kući nima ki nisu jagode brali, da se i oni zasladidu.
A posebna vrst jagode bile su cipike. Une bi se reje našle, ni nji bilo svudaj. Bile su nako krupnije od vi drugi jagod, bile su i bleje, nisu bile jako crljene, i bile su zerkicu kaj tvrđe. Al svedno slatke kaj med. Kako su cipike bile na dugljoj slanjkici, nji se moglo ubrat kaj rožice pa su se mogle nosit kući kaj puketić.
Tako negda, sada nikako.
I.B.