PRIBOJ – Jučer je bila Petrova, blagdan sv. Petra i Pavla. Uobičajeno je da se ovaj blagdan u narodu naziva po Petru, a malotko, ili nitko, ne veli Pavlova. Zanimljivo je to, jer tko je prvi, prvi je, pa i među svetcima.
A na Priboju, koje naselje, odnosno toponim, svrstavaju u Plitvička jezera, a nije tako, je ruševina crkve sv. Petra i Pavla. Srušena i zapuštena. Čak je ime naselja promijenjeno, jekavizirano je, izvorni naziv mu je Priboj, a ne Prijeboj, no neki bi se za gušu hvatali i tvrdili da je Prijeboj, nikada Priboj (jako je to slično s onim je li Banovina ili Banija).
I u toj ruševini je jučer održana sveta misa, okupilo se Pribojčana i drugog vjernog naroda, nakon mise su se podružili, malo počastili i ne daju da se Priboj i njihova crkva zaborave. Sjetimo se samo slučaja crkve u Boričevcu i u Buniću.
Samo da podsjetimo, kapelu a Priboju (tada je bila kapela jer je glavna crkva bila u Korenici) dao je sagraditi pukovnik Nikola Maštrović 1847. godine o svom trošku. Maštrović je bio pukovnik Otočke pukovnije br. 2. koja se protezala sve do granice s Bosnom i obuhvaćala Plitvice i okolinu. Zbog njegove dobrote, krajišnici ga prozvaše „ocem kraja“.
Eto, neka se zna tko je podigao kapelu, odnosno crkvu u Priboju.
M.K.