OTOČAC – Sva srića da danaske malo ki ovisi o zemlji, bi pocrkali od gladi, vako gljedamo kudaj sunce teče, niš ne delamo, kurtamo se, trličamo, ispijamo kafe i velimo kako smo nezadovoljni državon i društvon er bi volili vrpe novac imat i čin manje delat.
A vrime je nikakovo, svečera se krst mora premišljat oće li staknut oganj il će potrpit, red obuć kakovu majetinu dugački rukavi pa duraj. A srpanj! Duša treba da ti na nos izlazi od vrućine, da se rušimo kaj muve od tepline, a mi čmrljimo i zebemo. Prelada. U srpnju prelada!?
Kasmo divanili da je sveti Medardo ostavil 40 dan ružnoga vrimena, unda se puno nji sprdalo i divanilo da ki više veruje u te starinjske bakule. El ne veruje? Pa saće verovat, malo-malo pa kiša, al neka, još desetak dan treba potrpit do ti 40 dani pa će i stat.
A kad kiša pada ne more se kosit, ne moreš travu sušit. Kako je pobrat? Srićon retkima treba, pa se to u danu potuče kosilicon, drugoga il trećeg dana zbuba u vrpu i u bale pa š njimi na šajer il u kamijon pa vozi na otoke i u Dalmaciju prodat.
A kako smo mi negda, pripovida nami naša baba Kajka, najprvo muški po rosi i zoron ranon, ma edva da se vidi, još se ni ne razdani dobro, kosi travu. El se pokosila unda je red ženskima i dici frišku travu rastirat po njivi da se bolje suši jerbo je u zboju. Unda drugi dan kad pojde rosa po najvećoj vrućini prevraći travu, sad je već i seno. Pa ako je suvo, popodne rano red je seno u plasnice vrć dok otac il čovik koplje škulje za brklje uglavit. Pa unda druge pod plasnicu i drljaj ednu po ednu do brkalj. Pa zabacuj na brklju, osobito crljenu ditelinu i lucernu, obična travušćina mogla je i u stog. Pa tako iz dana u dan dok ne pokosi i bare. I nisi ni otpunul - eto ti vratre već žetve.
E, to negda tako bilo, sadaj više ni. I neka ni, narod jopet žive kaj da krvavo dela. I krivi se da mu ni dobro.
I.B.