KOMPOLJE – Ništa nije vječno, sve s vremenom propada, nestaje, urušava se, ni svijet nije vječan, samo je Bog vječan. A tek ono što čovjek napravi, tako je raspadljivo. U tome pomaže i vrijeme, dakako.
Evo, kompoljska plovanija je nakon Domovinskog rata obnovljena, bila je ratna šteta jer je u krovište grunula četnička mina. Postavljen je krov, novi prozori, narod ih naziva „puškarnice“ jer su nekada na plovaniji bili normalni dvokrilni i kudikamo veći prozori, ali je izvođač radova, ne pitajte tko je to bio, imao neke malene pa ih „uvalio“ i tako „riješio“ problem.
Onda je u Kompolje došao Anđelko Kaćunko, latio se on urediti potkrovlje, nešto od toga je napravljeno. Tada su se „izvođači radova“ (ne pitajte koji) latili krovišta, otvorili krovne prozore, promijenili dio crijepa (na južnoj strani), a na sjevernoj je presložen stari crijep. I vrijeme je učinilo svoje, krov je prokišnjavao, vele da na 28 mjesta. Rešeto.
I red je fra Juri, sadašnjem kompoljskom župniku, uhvatiti se posla i sanirati taj sjeverni dio krovišta. To mu je ostavljeno kao zadatak i u primopredajnom zapisniku, nema mrdanja. No nije on htio „eksperimentirati“ s domaćim majstorima, njegovi su iz Zagreba. Stari crijep je skinut, oštećenja na građi se popravljaju, stavlja se izolacija, a kupljen je i novi crijep. Valjda bi sada krov trebao podurati barem stotinu godina.
Samo da ne bude kao dosad – nek drži vodu dok majstori odu.
M.K.