OTOČAC – Je teplo, dragi Bože – tare naša baba Manda rogljićen rupca pot s brade. – Prigrijalo – kaj da ni dost ča je rekla pa domiće. – A kako i ne će, ta el Ilijinja il ni – još pojašnjava zač je to tako. – Stari narod je vikal: iz sazorit ili izgorit ... e da, sadaj nema ča ni izgorit, malo ki ča i sije pa ča će izgorit. Sidi na panjiću pred kuvarjon u ladu i s vrimena na vrime polaše košuljon, valjda se tako ladi. – Pa baba ča ne skineš tu remundu, tu košulju od domaćega platna i ne obučeš ča laganije? – Ča skinut? Koga skinut? – čudi se una i križa se. – Ja da se skalan i da gole guzice oko kuće šećen?! – čudi se kaj. – Ma ne tako, neš ti gole guzice šećat, bože slobodi na to i pomislit, a kamoli vidit, nako da obučeš kakovu tanju klajdu kaj druge žene ... provamo mi babi rastumačit, ma daaaa, kaj da drvetu drvenome rečeš. – Skini baren tu rupčinu, pa će ti se glava oladit – prije bi baba dala glavu odrizat neg rubac smulit.
-Vi meni da se skalaj, reci njemu da se skala – upire una u macana kaj se izvalil pod murvu, izvrnul na leđa i raširiš sve četire. – Njemu je vruće, kad un more durat vrućinu, a ča ne bi mogla ja. – A unda dobro, a ti duraj, poti se.
-I vidi ga nač je nalik. - Ki, baba? – Pa macan, bi ga prston probol koliko je oslabil. Ne će vražja majka niš da i. A kad mačke nejdu da idu, unda znaš koliko je vruće. Ne treba ti vrmoza – tako una zove prognozu vrimena. – A kad mačke uvatidu ist, ne moreš ji naranit, e unda znaj da je letu kraj, ojdu se podebelit da studene dane lakše dočekadu... Znaš, to ti je prvi znak da leto ne će dugo. Zato mi moramo pazit kaće našega macana ilo spopast, čajdu meni vi s televizora divanit kakovo će vrime bit, meni će moj macan reć. El de da oš – Baba Manda da će ga pogladit, a un uteče na drugu stranu murve.
I.B.