OTOČAC – Naravno da je to vijest, a tko će objaviti vijesti o svom preminulom kolegi ako ne novinari (to je ipak sitno pogodovanje „svojima“). U posljednjih nekoliko dana je objavljeno da je umro Miroslav Lilić, novinar, urednik, spiker, što li već, a nekoliko dana potom i novinar Branimir Dopuđa.
I onda se većina medija kod Lilića zakačila kako je on prvi u dnevniku objavio „umro je drug Tito“. Kao da čovjek ništa drugo u životu nije radio. Kao da ništa drugo nije učinio. Nisu npr. spomenuli da je u studio unio i u dnevniku prikazao svežanj svježe iščupane mrkve zbog koje je imao niz neugodnosti, a to je bilo ono što ga je izdvajalo od ostalih „prosječnih“. Već „umro je drug Tito“. Kasno čovjek to reče, barem da je imao prilike tu vijest pročitati ranije, prije dvadeset godina, pa možda bi što i bilo.
Umro je i Branislav Dopuđa, i njemu prišiše tek jednu rečenicu „a hrvatskim braniteljima, ma gdje bili, poseban pozdrav“. Lijepo je to, i simpatično, ali zar se jedan cijeli ljudski vijek sveo samo na tu rečenicu?
Lilić je bio „slojevita“ osoba, mnogo je on poslova radio tijekom karijere, ne spomenuše da je u Domovinskom ratu opet bio taj „crni gavran“ koji je objavio da je pao Vukovar, da su četnici i njihova JNA ušli u taj grad, dalje nam je znano što učiniše. Malotko spomenu da je početkom Domovinskog rata kao glavni urednik HTV-a pokrenuo Program za slobodu. Sve je to zasjenio nikad im neprežaljeni „umro je drug Tito“.
M.K.