OTOČAC – Hrvatski narod proslavio je i još uvijek slavi 28. obljetnicu VRO Oluja. I ima što slaviti, i mora slaviti, mora se sjetiti svoje krvave prošlosti, mora odati pijetet svim stradalim braniteljima koji život dadoše za domovinu Hrvatsku. Danas je 7. kolovoza, kada je proglašeno da je VRO Oluja završena, pa neka ovaj tekst bude završni za sam čin Oluje.
Naravno da dušmani, sada se to veli – suprotna strana, i u Hrvatskoj, a naročito preko Une, Drine i Dunava, vrište i nastoje svim silama nametnuti Hrvatima i Hrvatskoj krivicu za rat 1991. Poznata je to politika, dobro uvježbana još iza Prvog svjetskog rata, iskovana u Drugom i iza Drugog svjetskog rata, a sada se samo ponavlja: kako vlastiti poraz pretvoriti u pobjedu, kako vlastiti krivicu svaliti na drugoga, kako se od vuka prikazati janjetom, kako se od agresora učiniti žrtvom. I to čine svakodnevno, postupno, ciljano, ne posustaju, uklapa se to savršeno u „srpski svet“ ma koliko širokogrudni bili i sve trpali u neke „teorije zavjera“. Oni koji to ne vide, jamačno su politički slijepi, pridobiveni, obrlaćeni, kupljeni. Jer drugog obrazloženja nema i ne može biti.
Oluju Srbijanci i Srbi proglašavaju neviđenim zločinom, u kojoj je napravljen „iza Drugoga svetskog rata“ neviđen progon srpskog naroda iz Hrvatske, nije to dosta već se to proglašava genocidom. Opet koliko ti „nesrećni Hrvati“ pobiše nevinog naroda u Oluji, ostade taj zločin „nekažnjen“. I tako dalje, i tako dalje, sve već poznato.
Manimo se sada Hrvatske i vratimo se tzv. SAO Krajini, pa kasnije tzv. Republici Srpskoj Krajini. Znamo kad su trupci stavljeni na ceste, bijaše to već u kolovozu 1990. Jamačno od 1991. pa sve do Oluje hrvatska noga nije mogla stupiti u tu njihovu državu niti na bilo koji način utjecati na njihovo funkcioniranje. Organizirali su svoju vlast, imali svoju „miliciju“, svoju vojsku, svoje organe vlasti, sve su imali. Ako je tome tako, a jest, kakva je ta država bila? Što se u njoj događalo?
Morala je to bili lijepo uređena država, po mjeri građana, sa svim ljudskim pravima, koja se jednako odnosila prema svima, u kojoj nitko tko nije bio Srbin nije smetao, gdje su ljudi jednako tretirani, imali ista prava itd. Jamačno bi moralo biti tako. Nije moglo biti ništa zločinačkoga, nije smjelo biti, jer Srbi su poznati kao krajnje blag i miroljubiv narod.
Ako je to tako trebalo biti, ili bilo, kako to da su iz jedne tako uređene države protjerali sve druge koji nisu bili Srbi? Kako to da protjeraše sve Hrvate iz svoje Krajine, a njih bijaše po popisu čak 52,4 posto ili 278.830, da protjeraše sve Mađare, Slovake, Rusine, da ne nabrajamo dalje? Kako to? Ostalo je Hrvata i drugih manjina samo 16.000 u ropskim uvjetima, drugorazrednih građana, da bi ih početkom 1994. ostalo samo 8.000. Pukim slučjajem prijelaz Šajnerica kod Otočac je bio jedini prijelaz za prognane iz tzv. Krajine pa je sve poznato iz prve ruke. Kako to? To nije progon, to nije genocid!? Kako to ta njihova uređena Krajina postade etnički čista – najčistija, a ovamo ocrnjuju Hrvatsku za – etničko čišćenje, premda Srbe iz slobodnih dijelova države nitko ne otjera i ne protjera?
Ako je to tako trebalo biti, kako to da pobiše u toj svojoj Krajini brojne žitelje, mahom druge nacionalnosti, ponajviše Hrvate. Nenaoružane, koji im ne bijaše nikakva vojna ili druga prijetnja (Baćin, Šašići, Lađevačko Selište, Medviđa, Zaton Obrovački, Široka Kula, Vrhovine, Čanak i dr.). Kako to? Iz UNPA zona je tijekom mirovne operacije UN-a prognano oko 12.000 osoba, a više od 400 ih je ubijeno. Kako to? A Pupi reče da u ratu nije smio nitko poginuti. Kako to?
Kako to da je iz te njihove Krajine tijekom vremena okupacije otišlo (izbjeglo) i nekih 100.000 Srba što u Srbiju, što u druge države. Ma kako to? Da Srbi bježe iz Krajine?!
Kako to da u njihovoj uređenoj demokratskoj tzv. Krajini osnovaše čak 80 logora za svoje dušmane? Logor u Borovu Selu, Logor Bučje, Logor Okučani, Logor Stara Gradiška, Logor Glina, Logori u Kninu, Logor u Dalju, Logor Negoslavci, Logor Velepromet, Logor Ovčara, samo da se nabroje „najglasovitiji“. Oko 300 ljudi je ubijeno u tim logorima. Ma kako to? Ukupno je pod srbijanskom i srpskom kontrolom bilo osnovano oko 480 logora. Kako to?
Ma kako to da u takvoj jednoj uređenoj državi, gdje je vladala ravnopravnost „vera i veroispovesti“ porušiše toliko katoličkih crkava (Petrinja, Kijevo, Slunj, Cetingrad, Čanak, Nuštar, Ćelije, Knin, Voćin, - ukupno 65 katoličkih župnih crkava, ostale kapele da se i ne nabrajaju). Ma kako to? Ma kako to da pobiše više katoličkih svećenika, neke svirepo da je gadljivo to i opisivati? Kako to?
Odakle toliki zločini u toj uređenoj, demokratskoj i miroljubivoj tvorevini, u toj tzv. Krajini? Zbog izoliranosti ne može se zato kriviti hrvatski narod ni hrvatsku državu. Pa tko je onda kriv, tko je onda odgovoran? Tko to onda ima pravo prozivati i optuživati druge?
Sve su ovo pitanja kojima se dobro zna odgovor. A moraju se postaviti jer oni koji upiru prstom u Hrvatsku i na nju bacaju ljagu, imaju krvave ruke do lakata. Oprati ih nikada ne će. Jer poznato je tko je "prvi bacio kamen" i zavrgao sve zlo koje se dogodilo.
M.K.