DRENOV KLANAC – Svi bi kruva bez motike, stara je to uzrečica, provjerena , dokazana, vrijedila u svim vremenima pa i u ovima modernima. Svi bi voljeli imati, a čim manje raditi, to je postao neki postulat snalaženja i neke vještine, prestala je to biti sramota i pretvorila se u – vrlinu. Jer raditi i imati, ma to može svaka budala, ali ne raditi i imati, to se pita! To je na cijeni. Netko će reći da se svijet izopačio, kao da je do sada bio bolji. Svijet je uvijek isti, samo su se možda promijenile neke tehnike.
Evo, na primjer, poznato je da se krade sijeno. Ali ne bilo kakvo, već ono koje je balirano u manje bale, ili koje je u velikim rolama. Ako ga mrak zatekne na njivi, ujutro ne osvane, nema, nestalo je. Ukradeno je, odvezeno, preprodano. Doista laka zarada s minimumom truda. I zato svi oni koje je to opeklo, moraju računati da sijeno sprave danju, da ga zbaliraju ili umotaju u role i da ga još zavidla odvezu kući. I još je poželjno da netko ostane na njivi da ne bi, ne daj ti bože, zla ruka naletjela i natrke pobrala ono što nije odvezeno.
Ali, ako već nema gotovih bala ili rola, spuštaju se kriteriji pa se krade i ono sijeno koje je zbacano u valove, vakle ili kanice, već kako tko naziva. Evo, npr. u Drenovu Klancu, čoik grabljama formirao valove i ostavio da sijeno predvečer uhvati malo vlage, da mu se ne strini, otava je to. Pa će onda pobalirati. Kad doći u suton na njivu s traktorom i balirkom imaš što vidjeti, odnosno imaš što ne vidjeti - pola i više valova pokupljeno, nema ih. Pobrano rukom, i to čisto, kao da je i pograbilo, kao da tu sijena i nije bilo. Odnijelo. Što bi se reklo naoči glede odnijelo.
Eto, došla neka čudna vremena kada ni ono što ti je pod krovom nije sigurno od zle ruke neradnika. Vele – prijavi policiji, ma soli mu na rep metni. Što policija može tome? Ne može ništa. Ujo vuk magare – reče vlasnik ukradena sijena, odmahnu rukom,oseknu nos na tlo i ode za svojim poslom.
M.K.