OTOČAC - Megline z rose, megle z reke/ nad bregom cvetje, kak oblaki/ megline srca, bele štreke/ kam saki cug odpela taki – stihovi su Drage Britvića. I kao da opisuju ovo vrijeme kada se Gacka budi ogrnuta jutarnjom maglom. Prvim, još uvijek ljetnim, maglama, baš onda kada ljeto svakim danom sve više posustaje a jesen se prikrada. Bit će i jesenji i zimskih magli, o i te kako će biti, ali ove ljetne, posebne su to i drugačije magle.
A ta magla, daje ona mistiku ovom kraju, neku tajnovitost, neku čudnovatost. Uvlači ona svu prirodu u neko stanje eteričnosti, gotovo pa difuznosti, neko stanje nepostojanja. Jedva se nešto od toga dade nazrijeti. Magla briše obzore, ublažava svaku jasnoću, igra se sa stvarnošću. Magle je laž, varljiva je, i prijetvorna, ali tako opijajuće draga. Velika je njena sposobnost da bude takva. A onda, kako dan odmiče tako ta mistika nestaje i izranja stvarnost. Nisu to one duge, teške jesenje magle, ove ljetne su još djetinjaste magle, tek se poigravaju. A zbílja se pokazuje u svoj svojoj raskoši i kao da govori – ljetu još nije kraj.
M.K.