OTOČAC – Baba Janjica celo vrime zrnka krunicu. – Ajde baba, južina je. – Saću, saću, samo da izmolin krunicu. – Ajde baba, palenta je gotova, vičera samo ča ni. – Saću, saću, samo da domirin krunicu. Sidi, niš se ne čuje, samo usta mrdadu kaj zecu, Bože nan prosti i ne zamiri.
I tako izdana udan. Veli mali Joja, škola se primiče, to njega muči: - A da se baba za prijemni ne sprema, a? – E kakov prijemni!? Baba i prijemni!? Ča ti mali brndaš? – Paaaa, mislin, morda baba misli da će je Bog zet k sebi pa se priprema. – Marš, smrade edan!
Al se baba ne da smest, molili li moli. Red je izvidit ča to toliko babu pritislo da se od krunice ne odvaja, pa ćemo š njon lipo. – Baba, da tebe ča ne boli, a? – Ma jok! – ni od divana. Jopet ćemo lipo: - A da tebe ča ne tišći? – Jok! E pa ča je sadaj pitat: - Baba, da ti ni ki ružnu besedu rekal, snaja morda? – Ni! – E da ča je s tobon? Ti više krunic izmoliš neg naš biškup. Kakove ti to grije imaš, a? – Iman kakove iman, Bog zna kakove iman. Al ne molin se ja siću grijov ... – Van siću česa? – ne moremo izdurat. – Rat će – reče baba Janjica mrtva-ladna. – E kakov rat, Bog s tobon? Konda ratov ni bilo dost. – Oće, oće, veruj meni. – A po čemu ti to sudiš, nako? Ukrajina i to? – Ma kakova Ukrajina! – E da ča unda? – Voli. – Voli? – Aha, voli, voli.
Nikako mi doć k sebi nač to baba misli i ča vole tote miša. Otkad su voli rat izazvali? Toga za čut bilo ni. – Baba, a kakojdu voli izazvat rat, a? – Nejdu voli, van ljudi, beni de beno. – Pa ča unda vole mišaš uto? – Bože, ti konda si čeranji. Sićaš li se ti 90. godine? – Sićujen. – Esu li se unda po celoj Rvackoj na ražnju okrićali voli? – Esu, slavilo se, dobili smo Rvacku! – Nu, nu, ni bilo sela ko ni okrenulo vola, baren junca. I kako je to završilo? – Pa bil rat, dušmani nas napali i mi morali ratovat i ... – Pa to ti ja celo vrime divanin! – Ča divaniš? – Esu li se ve godine jopet počeli voli okrićat na ražnju? – Esu, esu, vamo veselica, namo obletnjica, ljudi skupidu novac, kupidu vola i š njin na ražanj. Jeftijini, baba, vol neg pravo tele. – Ma ne pitan ja tebe ča skuplje, a ča jeftinije. Ja mislin da će jopet doć vrag na svit jerbo je narod počel vole peć. To ne sluti na dobro. Veliki vrag se negdi peri. I kako unda ne ću krunicu molit? Da i ti imaš prst pameti, i ti bi – reče baba i nastavi molit krunicu.
A pa ča sadaj mislit? El baba munjena, il baba nešto kaj snuti?
I.B.