OTOČAC – Tribi baba Marta mavunje, sela na kantrižicu, zela nožić u ruku i riže mavunjami repiće. I to na dvorišću, da ne smetlji po kući. – Ovo nan danaske za južinu – veli ona nako, nema pogajanja, tako il nikako. – Baba, pa mi vajk sidimo u mavunjami, počeće nan lišće iz uši rast. – El dokturi i ti nekvi tricionisti velidu da se moramo ranit sezonskin povrćen? Esu li mavunje sezonsko povrće? Esu. I ča unda ti oš? – Ma je, sve je tako kako veliš, al jopet, jopet, ne bi škodil kakov komadić mesa. ... Il ti, baba, oš da mi fort omršavimo. A to ni dobro, esi vidila mačke preko leta, sklojbadu se da ti se gadi na nji kad ji i vidiš. Tako ćemo i mi, sklojbat se, past nan slama unoge pa čiji smo unda. Navuć kakovu bolešćinu ... – Bolešćinu?! A vidi kakov si, sve ti vratar ne će, bi ti krst mogla ubit buvu na trbuvu. A un da će se sklojbat. ... Dobro, unda ćemo prekjutra kuvat pržganu juvu, da prominimo. Da ne kuvamo vajk isto. – A, baba, pa nismo jopet mi tolika sirotinja da ne moremo sebi priuštit kaj komadić mesa. – Ne ću, ne moremo i gotovo! Esli ti vidil ča sve meso izazove med ljudima kase na njega namečidu? – Ma kako? – Lipo, tako. Evo ja čitala u Reni (to je Arena) kako svi kukadu kako je pečena janjetina skupa. – Borami i je. – Pa jopet kukadu kako je i pečena prasetina na vaga došla. – Istinu veliš. – E, kako se novi narod naučil na janjetinu i prasetinu! Ki ima nek kupi, ki nema njegov je fažol i mavunje. Tako je odvajkad bilo i biće. Reci ti meni, tako pametan, koliko se puti negda u godini ila pečenka od praseta, a? – Kako koliko? Pa zna se, za Božić se pekla i gotovo. – I jopet do drugoga Božića, el tako? – Borami je. – E, unda? Nač se sadaj narod namečil i pogospodil? Un bi pečenke cele godine. Borati! A janje se peklo morda dvaput u godini, ako i toliko, kad je kakov zbor, kakovo kršćenje i tako. I unda kad janjcov ima. – Dobro veliš, bilo je tako. Al ne moremo vajk tako živit kaj u pećini ... – za vratra ljuta rečešmo. – Ako ne ćemo živit u pećini, unda lipo gojit prasešce i janjce, al niki ne će. Velite da van smrdi. A pečenka van ne smrdi. Ki ima svoje, ne mora platit, el, pa kolji i peci kad oš. Al da, svi bi ruke na mudima i imali. Šiška!Samo da ti rečen još vu, ni reponja nigda prasetinon ni janjetinon brke mrsil, niti će. Pa preživil. A sadaj se krivimo i javčemo kako nan je skupo. Svi bi bili mogući i gospoda. Ne more! Vidi vraga i finine.
Kuvat mavunje, najuvu!
I.B.