BRINJE – Oduvijek komunalne usluge pobuđuju strasti, građanstvo je nezadovoljno, a pružatelji usluga su limitirani ili sredstvima ili radnom snagom. Pomiriti takva dva interesa je teško. A zašto bi onda bilo i u općini Brinje drugačije?
Brinjsko Komunalno društvo veli da skrbi u općini Brinje za13 groblja u redovitom održavanju i tri prema potrebi. Velik je to broj.
Pod održavanjem groblja podrazumijevaju košnja trave oko grobnih mjesta, odvoz otpada s groblja, postavljanje tipskih posuda za otpad na prostoru groblja, plaćanje naknade za troškove električne energije, plaćanje naknade za utrošenu vodu i zbrinjavanje otpada, održavanje mrtvačnica i slično. Naravno da se te usluge Komunalnom društvu plaćaju, a da kako bi drugačije?
No, građanstvo je očito nezadovoljno košnjom trave na groblju. A trava kao trava, baš nju briga što raste i tamo gdje je nepoželjna. A onda kako raste, pa i naraste i kad netko dođe u groblje posjetiti grob i zapaliti svijeću, dočeka ga visoka trava. I eto ti razloga za prigovor: mi plaćamo a oni ne kose.
Komunalno društvo veli da postoji plan košnje koji ovisi o vremenskim (ne)prilikama, tu su i brojni ukopi, a ni radnicima se ne razbacuju, nema ih dovoljno, nitko ne će u komunalne radnike, odnosno grobare. A ako manjka ljudi, s kim to sve stići učiniti? Logično je to pitanje, ali građanstvo opet veli da ono plaća punu cijenu usluga, da zbog toga cijena nije umanjena, što je istinito. I eto ti začaranoga kruga vječitog nezadovoljstva.
Brinjska groblja su se ove sezone kosila po tri, četiri ili pet puta, ovisilo je to situaciji u pojedinom groblju.
A valja se prisjetiti kako je to bilo dok Komunalno društvo nije brinulo o grobljima. Kosilo se kako se kosilo, jamačno ne tri ili pet puta godišnje, Bog je bio dobar ako je to bilo i dvaput, jednom ljeti, a drugi puta prije Svisveti. A poznato je da je svatko, kad bi išao na groblje, sobom nosio kosu, srp, kosir, grablje, vile, motiku, škare od živice, cijeli arsenal alata ne bi li očistio svoje grobove i najužu okolinu. A sada, svi smo postali gospoda, ugledali se u uređeni Zapad, i prigovaramo i onda kad treba i kada ne treba. Ali, to je ljudska priroda.
M.K.