VRHOVINE - Kod Jurjevih stijena jučer je obilježena 360. obljetnica slavodobitne bitke hrvatske vojske protiv Osmanlija. Ova manifestacija je upriličena povodom 360. obljetnice slavodobitne bitke hrvatske vojske koju je predvodio hrvatski grof Petar Zrinski sa svojim šurjakom markizom Franom Krstom Frankopanom u boju protiv četiri ili pet puta brojnije osmanlijske vojske kojom je zapovijedao Ali-paša Čengić, sandžak-beg Bosanskog pašaluka. Povijesne procjene govore da je omjer snaga bio 5 : 1 u korist Osmanlija, premda se to nikada sa sigurnošću točno ne će moći reći.
Udruga slijepih Ličko-senjske županije, a na inicijativu i ideju predsjednika Jure Ladišića, organizirala je ovaj velebni događaj. A da bi se sve organiziralo, bilo je potrebno okupiti veliki broj ljudi raznih znanja i zvanja kako bi sve dobilo svoj smisao. Don Jure je na tome radio gotovo godinu dana i na kraju je postignut, rekli bismo, očekivani rezultat. Naravno da je i efemerija, poput novca, bila i te kako potrebna, sve košta, a mnogo toga je planirano. Ali uz silan trud i napor sve je savladano i uprizorenje bitke je moglo biti ostvareno. Tome je bilo naklonjeno i lijepo vrijeme, molitve nisu bile uzaludne. Mora se istaći da je najveća pomoć, od one financijske pa do one tehničke bila od vrhovljanskog načelnika Milorada Delića, premda ne treba zaboraviti i sve ostale koji su na bilo koji način pripomogli ostvarenju projekta.
Ova bitka odigrala se 16. listopada 1663. godine pod zapovjedništvom vojskovođe bana grofa Petra Zrinskog i markiza Frana Krste Frankopana. Organizator nije upriličio uprizorenje na samu obljetnicu sluteći da bi moglo biti ružna vremena (kiša) i sav trud bi bio upropašten, zato je sve pomaknuto mjesec dana ranije. Mudar potez.
U prigodi obilježavanja događaja prof. dr. Željko Holjevac, ravnatelj Instituta Ivo Pilar iz Zagreba, održao je predavanje ne samo o ovoj bitki, već o povijesnim i vojnim okolnostima prije i poslije bitke, što je brojnim posjetiteljima bilo nadasve zanimljivo, odnosno kako je i zašto došlo do pobune Zrinskih i Frankopana (krivo nazvane: urota), i ne samo njih, protiv Bečkog dvora.
Na Jurjevim stijenama svečano je otkrivena metalna ploča s reljefima Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s popratnim tekstom. Ploča je ugrađena u veliko kamenom uzidano postolje, što se lijepo uklopilo u sam okoliš ponad Jurjevih stijena. Odljev metalne ploče (koji nije brončan pa „skupljačima“ metalnog otpada ne bi trebao biti zanimljiv) učinio je akademski kipar Marko Gašparić po originalu akademskog kipara Gabriela Gottolia. Naime, Gabriele Gottoli je sudjelovao u kiparskim kolonijama u Otočcu i u kamenu isklesao reljefe Petra Zrinskog i Krste Frankopana, upravo kao podsjetnik na Bitku kod Jurjevih stijena, a te skulpture se nalaze u Gačanskom parku hrvatske memorije uz crkvu Presvetog Trojstva u Otočcu. Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke je srećom sačuvala gipsane autorove reljefe, koji su poslužili za odljev ploče za Jurjeve stijene.
Svakako da u ovom spektaklu nije moguće navesti sve one koji su u pripremama sudjelovali, ali mora se istaknuti i reći da je u onom intelektualnom dijelu priprema don Jure imao veliku pomoć, rekli bismo i presudnu, od obitelji Bielen. Scenarij je osmislila Vesna Bielen, scenografiju Ivan Ivan, a likovno oblikovanje i dizajn plakata, depliana i majica potpisuju akademska slikarica Mirela Ivanković Bielen i dipl. design. Hrvoje Bielen.
U uprizorenju Bitke kod Jurjeve stijene sudjelovali su Karlovački husari, garda Zrinski iz Čakovca i Otočki graničari. Zatim su svojim šarenilom prostor oplemenili KUD-ovi iz Korenice, Sinca, Otočca i Kutereva.
Pozornost nazočnog građanstva pobudili su konji dopremljeni iz Karlovca, koji su s kostimiranim jahačima uprizorili sam tijek bitke, publike se posebno dojmio i nastup Klape Sveti Juraj Hrvatske ratne mornarice.
Sve u svemu bio je to spomena vrijedan događaj, bilo je potrebno da prođu tolike godine, čak stoljeća, pa da ova značajna bitka dobije i svoj spomenik. Treba zahvaliti svima koji su tome dali i najmanji doprinos, ali svakako ponajviše don Juri Ladišiću.
M.K.