OTOČAC – U petak večer je Folklorno društvo Otočac proslavilo svoju 25. obljetnicu osnivanja. Mnogo je to godina i u ljudskom životu, a kada su u pitanju društva ili udruge, utemeljene na dragovoljnom radu njenih članova, tim i više. Četvrt je to vijeka kontinuiranog rada i postojanja. Jer provlačila se neka „urbana“ teorija da Otočac ne može imati folklorno društvo, da to mogu imati samo sela, da je tamo tradicija i autohtonost. Kao da se radi u najmanju ruku o Zagrebu ili Beču pa prevladala pusta „gospoština“. Mora se kazati da je bilo otpora u osnivanju društva u nekim otočkim strukturama, čak i onima koje se bave kulturom, jer je valjda po njihovu poimanju folklor neka niža razina kulture, neka primitivna kultura pa da se „ne sramotimo“. Trebalo je snage i volje da se taj otpor slomi i da se potakne osnivanje društva, što nimalo nije bilo lako, u početku je zapinjalo, zastajalo ali je ipak nasreću nastavljano. Dalo bi se o tome iz prve ruke napisati još štošta, ali ovdje se radi o obljetnici, proslavi rada, pa se tome treba posvetiti.
Proslava obljetnice Folklornog društva počela je nastupom dječja skupina Čerišnjice. Čerišnjice su bile sjajne, izvele su niz dječjih igara poput piljanja, pletenja pavenke, odigrale su igru Čelice, bilo je tu i nešto od usmene tradicijske baštine izrečene u stihovima, zatim su i otpjevale Pavenku, i to jako, jako dobro. Nisu na tome stale, izvele su i kolijane, to im nije bio prvi put, na taj način izvukle su iz zaborava taj stari običaj čestitanja u božićnim blagdanima. Na kraju su odigrali i tanac, a svoj kratki nastup završili bećarcem. Otpjevali su ga toliko dobro da se i odrasli članovi društva trebaju ugledati u njih kako se pjeva, to je zamijetio i prof. Zvonimir Tonković u publici. Voditeljica Folklornog društva Verica Dasović nam je nakon nastupa dala informacije da se Čerišnjice šire, da je u nekoliko zadnjih dana pristupilo pet novih članova, koji su se lijepo uklopili u ovaj nastup, bilo bi to zahtjevno i za odrasle a kamoli za djecu. Ali djeca kad se daju, daju sve od sebe.
Folklorno društvo Otočac je u goste pozvalo, a oni s se rado odazvali, i članove KUD-a Grančica iz Đeletovaca. Bio je pravi užitak gledati i slušati njihov nastup. Mora se kazati da su Đeletovčani bili odjeveni onako kako to trebaju činiti folklorna društva inače, raznoliko, nimalo uniformirano. Bilo je tu mladih djevojaka „nakinčanih“ u bogatu slavonsku nošnju, sa šlingom i zlatovezom, posebno uređenim i spletenim frizurama, muškaraca sa zlatovezom na šeširima i na prslucima, ali i žena koje su bile odjevene u slavonsku svakodnevnu nošnju. Nikakva pretencioznost ili pompoznost se u njihovom nastupu nije osjetila, tamburaška muška pratnja je sjajno odradila svoj dio posla, a Đeletovčani su na bini prikazali što znaju otpjevati i što znaju otplesati. Slavonci kao Slavonci, veseli i prpošni, a to podiže atmosferu na nastupu, što je gačanska publika nagrađivala pljeskom u više navrata.
Nakon Slavonaca je odrasla skupina Folklornog društva Otočac izvela dramski prikaz (nije to bio tek skeč, imalo je to ozbiljne dramske elemente) običaja vezanih za krstitke. Nekada, naravno, sada je to posve nešto drugo, izobičajilo se, rekli bismo. Sam dramski zaplet je temeljen na sukobima oko nadijevanja imena djetetu, sukob je to između generacija (mladih i starih), sukob je to među obiteljima (obitelji majke i obitelji oca), upleteno je tu i „selo“, baš kako je to nekada (a možda ponegdje i sada) slučaj. A da sve ne bi bilo samo na riječi i glumi, u taj scenski prikaz ukomponiran je dolazak pozvanih prijatelja članova KUD-a Spačva iz Donjeg Novog Sela. Na kraju su se na pozornici pridružili i Đeletovčani proslavivši sretan završetak krstitaka, „djetetu“ su darovali dukat, a Đeletovčanke su na auzacima donijele i slavonske kolače da mu život bude sladak. Na kraju su svi zajedno kroz dvoranu odigrali kolo. Bila je nadasve impresivna završnica programa koji je trajalo ni prekratko, ni predugo, baš po mjeri, nekih 75 minuta.
Kako nisu vođene u programu nikakve posebne konferanse, to su na početku tako vješto i tako dobro izvele dvije članice Čerišnjica, Mica i Kate (juniorke), kasnije su se kratko evocirajući proteklo vrijeme pojavile Mica i Kate (seniorke). Nakon završetka programa u neformalnom dijelu druženja moglo se iskazati poštovanje prema sadašnjoj voditeljici Folklornog društva Verici Dasović. Njoj je predsjednica Upravnog vijeća Nada Rogić uručila buket cvijeća ispred osnivača GPOU-a, a to je Grad Otočac. Za ponadati se da zbog toga voditeljica Dasović ne će imati posljedica. A u nastavku druženju folkloraša u maloj dvorani ravnateljica Nada Avsec darovala je umjetničku sliku najstarijoj članici i „ikoni“ Ružici Dujmović, zahvalivši još na svim godinama koje je dala Društvu.
Ovoj proslavi nazočili su i predstavnici susjednih folklornih društava te brojni prijatelji.
Povodom ove obljetnice Gacko pučko otvoreno učilište je tiskalo i brošuru, šteta što nije bilo volje da se ova obljetnica ovjenča monografijom, bila je to izvrsna prigoda koja je nažalost propuštena.
M.K.