OTOČAC – Gre k Sisvetami, narod se gadno uštrpal. Puna groblja ljudi, ma nemaš kadi avto vrć da bi babu i deda okopal, da bi spomeničinu starin gaćami i potkošuljami izglancal, da bi pasicu pomel. A ča ti i vredi kad puše vo munjeno jugo i smiće lišće po groblju, pa ti redi, konda i nisi. Al krst da ruku, napravi ča mora napravit, pa dalje kako bilo, Božja je volja. Još samo svić nakupovat i rožic i moredu se Sisvete čekat.
I to treba već sve naredit danaske, najkašnje jutra, Sisvete su u sredu, a vi ki dolazidu na groblje iz svita, unijdu doć u subotu i nedilju, u sredu će malo koga na groblju i bit. Zato valja grobe nakinčat da narod vidi, el, došla tako nova vrimena pa narod dela parade i na grobljima. A tako negda ni bilo, borami ni.
Kod kuće baba Marelica sela uz šparket, naložila, u vani teplo, oš puknut od vrućine. – O, baba, ča tebe spopalo ložit? Ta vidiš kako je teplo, niki u selu ne loži van iz našega dimljaka dimi. Konda imamo dite u povoju pa se mora ognjit. – Neka, neka – odgovara una i turka treske u šparket. – Treba mi. – E zač ti treba oganj? Ta neš ti kuvat, ne kuvaš već godinami, veliš da si zaboravila i da ne znaš. – Treba mi za sviće gradit. – Za sviće!?! E kakove sviće? – Ve, od voska. ... Vidiš li ti beno, de beno, koliko su te sviće skupe, a? Konda ji deladu neznan od česa. Pa u nji si kapat ulupat pol penzije, Bog te stvoril. A sviće sve manje i manje, sve tanje i tanje, a cena điče. Kako tomu vragu ime?
Ima baba pravo, ča je, je, sviće skupe konda se u pateki kupujedu. Ima ni s nekvon pinon, lagušne kaj perje, te su vratru za korist, a skupeeee. Unda ima ni ča kaj misec dan namigujedu, te da ne divanimo koliko su skupe, a koliko ćedu une na grobu namigevat, ki to more reć. Prevrne ji vetar i eto ti na. Ve druge, tako, tako, al ispod 10 kun neš sviće kupit.
-I kako je to skupo i preskupo, ja se lipo vraćen kružnoj ekonomiji – reče baba Marelica i osta živa. – Kakov kružnoj ekonomiji? Ča ti to treba značit? – ne moremo verovat ča baba divani. – Čuča ja na televizoru, borami esan, da se moramo bavit kružnon ekonomijon. – Kružnon??? – Aha, borami da. – Pa kako se to tin treba bavit? – Evo, vidi vako, ja ću sada za grencer na šparketu svezat edan kraj stinja, a drugi ću stisnut med kolena, unda ću vosak razmekšat skraja šparketa, pa ga lipo nako u dugljinu razagnat, pa kad vosak bude mek, lipo ću ga zatakat oko stinja, rukami trljat i eto ti sviće. – E? – Ča e? – I kudajš s ton tolikon dugačkon tankon svićicon? – A toooo? Dok je vosak još mek lipo ću je zafrkat kaj u kolce i svića more na groblje. Nigda jeftinije, to ti je ta kružna ekonomija, vosak imamo, šparket imamo, sviću delat znamo, niš ne kupujemo osim to zeru stinja, sve će izgorit, prirodu ne ćemo zagadit, el to to, a? Ča bi ti rekal?
Pa sadaj kad baba tako veli, ni još svaka ni munjena.
-I još da ti kažen, ja ću napravit više vakovi svićic, na svaki grob po edna, dost. I to će ić na groblje na Mrtvi god a ne na Sisvete, na Sisvete se nigda sviće nisu palile po grobljiman, van u crikvi na maši. A ne kaj sadaj, kiće više svić kupit, ki će više nakitit grob, ki će se više pokazat, pa se jadadu kako jin je skupo. I neka jin je, treba da je skupo, da narod dojde k sebi.
Reče baba Marelica i osta živa. I živahna.
I.B.