OTOČAC – Teplo je, kiša ljiva, mraza još ni, al zato čepurak je. Ma ne treba se daleko od kuće odmaknut – čepurka na čepurki. Ma belidu se, a kaj pladnji veličke. Začas nabereš punu kesu. A ima i nekvi drugi, nisu sve obične čepurke. Velidu da se i te idu, al ti s tin životinjami nigda nisi sigur oš se otrovat il ne. i Zato mi kod kuće lipo narizali punu padelu čepurak i okrićemo ji na masti. Miriši to, ne da ne. Još malo baciš soli, pa papra, a ako se stuče još i ko jaje – eto ti familiji južina.
Metnule se čepruke na stol, svi sebi u pladanj vrgli frigani čepurak i jaj, ali naša baba Maša turka pladanj osebe. – O, baba, ča ne iš čepurke? Vidiš kako lipo danedu, ma bi ji i bolesan krst il. – Neka, neka, ja su požuljat koricu kruva na va svoja dva zuba, meni dost. – Kruva?! Suvoga kruva? I na ta tvoja dva zuba? A vidi kako su čepurke i jaja meki, samo ji srčeš, ne moraš ni gucat, same propadadu. – Samo vi ite, nisan nešto od čepurak – veli una. – E otkada to? Ta ti s vajk volila čepurke, na plevu pečene, frigane, čak si rušće na žaru pekla i sadaj odedanput una ni od čepurak! Ki je vratar na stvari, a? – Vidila san ja da ste vi nabrali svakakovi čepurak, i ni lipi beli, pa jopet nekvi braumasti, ča ja zna ča ste vi nabrali. – I?
– Da ja tebi ispripovidan ednu pripovitkicu – namesti se ona bolje na kantrigu – bil je ode kod nas neki Ilija, umrl odavno. I taj Ilija šal u šumu i nabral pune bisage čepurak. Svakakovi. Došal kući i vrgal ji u kotal skuuvat. Kad ji skuval, nadr se un ti čepurak i – poludil. Borami je. Konda su mu vile mozak odnesle. Utekal iz kuće, nikako Iliju uvatit. Ljudi držali straže oko kuć dva dana da ne bi čiju kotarinu tako munjen zapalil. I unda ga borme ukebadu, u postelj povalidu i svežedu. Još ga munjenilo držalo dva dana i unda došal k sebi. ... Pa el meni kaj Iliji u vi stari dani sile siću guzice munjena šećat po selu? Ni! eto ti.
Reče to nami baba Maša, počešmo mi svi pinjuron brljat po pladnjima, nikome se više čeprurke baš ne idu. A mirišidu, ma sam bi ji Bog il. I ide gospa dat macanu Miki ti čepurak i jaj. A na se baba Maša skokalac, ćapi Miku u naramak i reče: - Ne dan ja da vi svojin čepurkami Miki dojdete glave, ne!
I tako naše čepurke završiše preko puneštre.
I.B.