PROZOR – I dok u Šlavoniji muku mučidu s ton vratarnjon praščjon kugon, velidu da je iz Afrike, pa da je još iz Kine, bi krst poveroval da su tamo ča smutili. Van iz crne Afrike, al, eto, velidu da je – afrička, valjda od ne afričke brdavičave prasice. Tako je krstilo, Bože nan prosti i ne zamiri.
I dok Šlavoncima otimljedu prasce, ubijadu, vozidu tamo u Ministarstvo vanjski poslov na preradu, jadni ljudi nemadu ča priklat. Krividu se: nema mesa, nema žmar, nema kulena, nema kulenove seke ni kulenovoga brata, nema slanine, nema kobasičin, nema brezbušta. Ničesa nema, konda to ni pusta Šlavonija, bogata i prebogata (negda bila, sadaj puka sirotinja), konda su kadi na kakovomu otoku pa prase nisu ni vidili.
Al ode kod nas u Prozoru, kolje li se kolje, ametice. Jerbo reklo da se do kraja miseca mora poklat il odešu prasci u Ministarstvo vanjski poslov. Narod se bui, svoje prase goit godinu dan i dat ga badave ministeru, ma da je Tito previš je, a kamoli tamo nekakov minister. I u narodu ostala navada negdanjega dvajstdevetoga, još od Tite, zaklal in ga vrag.
Negda se klalo cel dan, pol sela se skupi na klanje, ki će u ljibac, ki će zavezat štrik na nogu, ki će prase za uši ćapit i izvuć iz ljipca van, pa veži mu zadnju nogu, pa ga povali poda se, pa sedi na njega, mesar bode, baba krv vata u kakovu zdelu, tote i batuka od kljipa da se zakolj začepi dok baba preljiva krvušćinu u ćup, jer ča će za jelita, pa se no prase krivi, tuče nogami, otresa, krepiva pol ure, pa ga unda pali slamon ili bujadi, strži motikami, pa ometi šibnon metlon, pa operi ga, pa brij ga nožima, čupaj papke, da bi dospilo tekar na remu i raspravilo ga.
E sadaj se narod smudroval, ne treba više toliko naroda, pištola na čelo, prase samo pane, nož pod vrat, krvi nikome ne treba, teče po dvorišću, obisi se za ključe na zadnji nogami, š njin u višak i raspravljaj, vadi drob, ni droba nikome ne treba, š njin na đubar nek se kokoše i mačke za njega otimljedu, kupiće se gotov drob.
A da ni traktora, ma bila bi to muka živa, vako lipo na idraulik i prase se vine u nebeske visine. Ne samo ča se more podignut i visit, neg se tako prase rasičeno vozi kroz pol sela do noga komu je naminjeno ako je kupljeno. I nek narod vidi.
Borami da, neka nova vrimena došla, a baba Ana veli da došal vrag na svit. Pa sadaj ti budi pametan el došal il ni.
M.K.