OTOČAC - Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca stvoreno je 1. prosinca 1918., a li četiri dana kasnije na Jelačić placu ubijeno je 14 Hrvata. Ove hrvatske žrtve nazvane su Prosinačke žrtve, 5. prosinca 1918. označava se krvavo gušenje protivnika jugounitarizma po zapovjedi komesara zagrebačke policije Grge Anđelinovića nad pripadnicima Kraljevskog hrvatskog domobranstva (25. i 53. domobranske pukovnije) i građana Zagreba koji su prosvjedovali na Trgu bana Jelačića protiv uvlačenja Hrvatske u južnoslavensku državu. Prosvjedi su bili reakcija na proslavu ujedinjenja, koju su jugounitaristi organizirali na Trgu.
A što je bio povod ovom zločinu? Bila je to manifestacija u znak podrške „prisajedinjenju“ Kraljevini Srbiji, koju su organizirali pristaše Svetozara Pribičevića.
Evo što je o tome zapisao zabranjivani povjesničar dr. Rudolf Hrvat: Već od 2. prosinca su bahato stupali zagrebačkim ulicama da bi sve završilo toga kobnog 5. prosinca kada je srednjoškolska mladež u povorci pošla u stolnu crkvu, gdje je nadbiskup dr. Ante Bauer odslužio Te Deum. Oni koji su ove manifestacije vodili, nisu postupali nimalo taktično. Na ulicama se vrijeđalo sve što je hrvatskom narodu milo i sveto. Tako se bez ikakve potrebe izazivalo Hrvate da reagiraju na ove manifestacije. Reakcija je uslijedila još istoga dana (5. prosinca 1918.) poslije podne, kada je ovaj broj hrvatskih vojnika 25. i 53 pukovnije pošao gradom manifestirati za hrvatsku republiku. Za njihovu je namjeru po svojim uhodama doznao dr. Grga Anđelinović, šef policije u Zagrebu. On je u neke kuće na Jelačićevom trgu smjestio oboružane vojnike (mornare), koji su dočekale vojničke manifestante. Tako je tamo došlo do sukoba, u kome su mornari lakoumno iz mašinskih pušaka s prozora 2 kuće (broj 6 i 21) pucali na vojnike i na prolaznike. Neki vojnici uzvratiše pucnjavu, ali — kako bijahu nezaštićeni na otvorenom trgu — brzo podlegoše. Službeni je izvještaj glasio, da je u tom sukobu poginulo 13 ljudi (od toga 9 vojnika), a ranjeno je 17 ljudi (od toga 10 vojnika). Po gradu se pako govorilo, da je na Jelačićevom trgu nastradalo oko stotinu ljudi. Radi toga krvoprolića zavladalo je u Zagrebu neopisivo ogorčenje, kojemu ipak nitko nije smio javno dati izražaja, da ne bude uhapšen.
Novine su morale šutjeti, da ih ne stigne sudbina pravaškoga dnevnika »Hrvatske« , kojemu je šef policije dr. Grga Anđelinović 4. prosinca 1918. zabranio daljnje izlaženje.
Ovim silovitim načinom nije se dakako moglo Hrvate predobiti za novu državu. Mnogi Hrvati gledaju u »kraljevini SPIS« samo nastavak bivše Austro-Ugarske.
M.K.