OTOČAC – Naravno da svi smatramo kolornu fotografiju tako običnom, rekli bismo – normalnom. Ona je svuda oko nas, ona je naš zadržan pogled u mobitelu, moglo bismo kazati da je kolorna fotografija doživjela pravu inflaciju. A onoga čega previše ima, nije baš na nekoj cijeni. Trenutak je takav, mora se fotografirati, a fotografira se kako tko. Rekli bismo – dokumentarno.
A crno-bijela fotografija, za nju bismo sada mogli kazati da je prava – dama. Otmjena, odmjerena, koja plijeni pozornost svojim detaljima. Koja toliko toga otkriva. Na njoj se vidi mnogo onoga što je u šarenilu kolorne fotografije „utopljeno“, nezamijećeno. Takav odnos svjetlosti i sjene kolorna fotografija u pravilu nema, ili treba biti vraški majstor koji će to snimiti. Treba za to biti profesionalac.
Evo, što znači ljepota crno-bijele fotografije, tome neka posvjedoči i ovaj snimak. Dominantno se ističe gradska ura, potom jelen (sob) koji vuče saonice, sluti se osvijetljeni toranj crkve, ni nakićeni plastični bor ne preuzima primat. Odsjaj svjetlosti s pločnika podiže atmosferu i svjedoči o jednoj adventskoj noći u Otočcu.
M.K.
Foto. Z. Tonković