GVOZDANSKO – Kada bi se napravila neka anketa među prosječno obaviještenim građanima u Hrvatskoj tko li je od njih čuo za Alamo u Americi, vjerojatno bi većina odgovora bila pozitivna, mnogi su o tome čuli. Ali kada bi slično pitanje postavili tko je čuo za Gvozdansko, vjerojatno bi malotko ili nitko pozitivno odgovorio. Ne treba niti čuditi, o toj američkoj izgubljenoj bitki za otimanje tuđeg (meksičkog) teritorija snimljeno je više filmova, ti filmovi su emitirani na hrvatskim dalekovidnicama mnogo puta. A koja je televizija prikazala film o Gvozdanskom - niti jedna, nije ni mogla, takav film nije snimljen, a kako stvari stoje niti ne će. Uostalom i u školi (osnovnoj i srednjoj) malo se ili nimalo učilo o Gvozdanskom.
Da se podsjetimo, 9. siječnja 1578. godine Ferhad-paša uputio je posljednji poziv braniteljima Gvozdanskog na predaju. Posada koja je ostala potpuno bez hrane jer su Turci ubacili otrovanu hranu i ubili posljednje žive pse za jelo, odbili su poziv. Iz utvrde Gvozdansko uzviknuli su: - Radije ćemo za slobodu i križ umrijeti nego predati se! Paša je nakon toga triput jurišao, a hrvatski branitelji odbili su ih. 13. siječnja, na današnji dan, krenule su Osmanlije u još jedan juriš, ali odgovora iz Gvozdanskog nije bilo. Kad su opsjedari ušli u utvrdu zatekli su na položajima smrznutu nekolicinu preostalih živih Hrvata. Ako ovo nije bio hrvatskli Alamo, a što onda jest. Uostalom, razlika je velika, Hrvati su branili svoje, u Americi je bilo posve drugačije.
Ferhat-paša je bio zadivljen tim herojstvom pa je zapovjedio da dovedu katoličkog svećenika kako bi poginule i smrznute pokopalo po kršćanskom obredu uz vojne počasti. Zadivljen junaštvom Hrvata, preostalu šačicu malobrojnih žitelje cijelog tog kraja oslobodio je od teških poreza i nameta kakve su imali drugi zauzeti krajevi.
Hrvatsku utvrdu sagradili su Zrinski zbog obrane od osmanlijske najezde s istoka. Nakon pada Novigrada (današnjeg Dvora) 1556. g., Gvozdansko se našlo na udaru osvajača. No, utvrda je godinama bila neosvojiva. Zbog toga je 1577. turska vojska sagradila most preko Une kojim je dovela tešku artiljeriju i ljudstvo pod samu utvrdu. Gvozdansko je branilo 50 vojnika iz posade Zrinskih, uz još 250 Hrvata rudara i seljaka sa ženama i djecom.
Napadi na Gvozdansko nisu time bili okončani, u II. svjetskom ratu partizani su na Božić 1941. u Gvozdanskom ubili 55 Hrvata koji su se vraćali iz crkve, od kojih čak 13 iz obitelji Grabarević. Ponovilo se to i u Domovinskom ratu kada su četnici ubili tri Hrvata civila i zapalili katoličku crkvu.
Nakon krvave i patničke povijesti danas u Gvozdanskom živi svega nekoliko staraca Hrvata.
M.K.