OTOČAC – U drugoj smo polici siječnja, ništa neobično da bude hladno. I snježno. Kad će ako sada tako biti ne će? Tako je osvanulo jutro s -12 stupnjeva Celzija i s pravom se može kazati da je začvikalo, osobito ako se tako niske temperature zaredaju nekoliko dana. A kada uhvati čvika, ona potraje nekoliko dana, najčešće do četiri dana, rijetko i dulje, pa onda „perepukne“, odjuži. A za ovakvo hladno vrijeme se nekada znalo kazati da je „zeko tražil mater svoju“, odnosno da je zečiću bilo hladno pa je zatražio toplinu majčina krzna.
Odakle nam ta čvika? Ovaj fenomen može zahvaliti svoju pojavu samo anticikloni, odnosno hladnom i stabilnom vremenu bez vjetra. U tom slučaju dolazi do temperaturne inverzije, po fizikalnim zakonima hladan zrak pada dolje, a onaj nešto topliji ostaje gore. E sada kako je Gacka okružena pobrđem (Kapela, Senjsko bilo, Velebit i gacko-ličko sredogorje), u kotlinama postaje hladnije nego na planinskim vršinama. Tome možemo svjedočiti i ovih dana pa nije rijetko u meteorološkoj prognozi čuti da je na Zavižanu toplije nego npr. u Otočcu.
A kad zavlada ona prava čvika, to podrazumijeva i dnevnu temperaturu debelo ispod nule. Tako se podnevna temperatura ne podiže iznad -15 do -12 stupnjeva Celzija, može biti i hladnije, a ranojutarnja pada i do -20, – 25, u ekstremnim slučajevima još i niže, što ovih dana nije slučaj.
Postavlja se pitanje odakle taj tako rijetki pojam? Da bismo do njega došli, neka nam u tome posluži imenica muškog roda u gackima čakavskim govorima – „čvič“, odnosno riječ „cič“ u drugim govorima. Ta imenica ima isto značenje kao „čvika“, razlika je, eto, u rodu. Ima li ikakve veze s pojmom „ciča (zima)“ u standardnomu hrvatskom jeziku? Ima. Jer „ciča“ je potekla od imenice muškog roda „cič“, što je sasvim blizu sa „cvič“ (ovaj pojam egzistira u Hrvatskom primorju), odnosno „čvič“ kod nas. Taj „cvič“ se može pronaći i u Akademijinu rječniku. A sve dolazi od glagola cvičati – u značenju zvuka koji nastaje hodanjem po zasnježenom i zamrznutom tlu. Do „čvič“ je došlo asimilacijom c u č. Ali etimolozi kažu da je *čič pravo etimološko gnijezdo odakle se izrodio „cvič“ (kod nas „čvič“), koji je stariji od oblika „cič“.
E sada, ako smo došli do obrazloženja zašto i kako „čvič“, onda se otvaraju spoznaje i za imenicu ženskog roda: „čvič – čvika“, koja je ipak češće u uporabi. Naravno da ženski rod nije mogao nastati po modelu čvič – čviča, već čvič - čvika.
Od ove imenice nastali su i prefigirani glagoli: „učvikat se“, „začvikat“, sve u značenju nastajanja i trajanja toga zimskog hladnog vremena, a postoji i glagol „iščvikat se“ u značenju biti izložen čviki (npr. prostrla san pranje da se dobro iščvika).
M.K.