OTOČAC – Sinoć je u velikoj dvorani Gackoga pučkog otvorenog učilišta za opću javnost predstavljena knjiga Legendarica, koju je dala tiskati KUBS Baštinica iz Otočca. To nije bilo prvo predstavljanje ove knjige, bilo je jedno u Srednjoj školi Otočac, školi u kojoj je ponikla ideja da se skupljaju nerodne priče i legende iz usmene književnosti već sada davne 2005. godine. Kako je to kazala uvodničarka i predsjednica Baštinice, a ujedno i glavna urednica knjige, Manja Kostelac-Gomerčić, sve je krenulo na temelju nastavnog programa u kojem se obrađuje usmena književnost. Učenici su prikupljali i bilježili priče i legende, onoliko koliko su mogli i znali. Bez pomoći starijih, teško da je išta bilo moguće. Jer usmena književnost je, kako je to istakla jedna od predstavljačica ove knjige prof. Anela Serdar Pašalić, inače ravnateljica Gimnazije u Gospiću, najstariji oblik književnosti koji traje onoliko koliko se priča, koji se sluša i pamti, a zatim prenosi drugima.
Kako se te građe prikupilo, red je bilo nešto s njom učiniti, kazala je Kostelac-Gomerčić. Ali valjalo je proširiti područje na cijelu županiju. Poticaj za to pronađen je u tome što otočku Srednju školu pohađaju učenici iz raznih područja županije, a svatko od njih je bilježio legende i priče iz svoga kraja, na svom narječju. No na tome se nije moglo stati, trebalo je sustavno prikupljati građu. A tu su se pokazale kao dobitna kombinacija društvene mreže, posebice facebook, ljudi su se javljali i pisali što su znali ili čuli po čemu je neki toponim dobio ime, kakva se legenda pričala se u njihovu kraju, bilo je tu i hvale vrijednih komentara, što je upotpunjavalo sliku legendi i priča. A ondje gdje nije bilo zainteresiranih kazivača, urednica se poslužila s objavljenih recentnim radovima, zabilježenim i objavljenim, da bi se pokrio cijeli teren županije, onoliko koliko se moglo.
Za samo uređenje, korekciju, lekturu i grafičko opremanje i oblikovanje knjige bilo je jako malo vremena. Nevjerojatno je bilo čuti da je knjiga uobličena i tiskana u svega – tri mjeseca. A svega toga ne bi bilo da tiskanje nije podržala Ličko-senjska županija. I, kako se to kaže, knjiga je ugledala svjetlo dana na preko tristo stranica, obogaćena ilustracijama primjerenih sadržaju. I prepuštena prosudbi čitateljskoj publici jer kada knjiga bude objavljena, autor i izdavač više ne vladaju njome, ona postaje javno dobro.
Samo predstavljanje je počelo scenskim prikazom legendi i priča u izvedbi učenika Srednje škole Otočac. Kroz kratki skeč provučena je nit usmenih legendi, ali na tome nije stalo, voditelji programa su također bili učenici Srednje škole Otočac, odnosno i čitači nekoliko legendi i priča. Urednica je time poslala poruku da je smisao usmene književnosti pričanje, slušanje i prenošenje, a kako na mladima svijet ostaje, eto baš su se oni pokazali kao nositelji te teme.
U svom obraćanju prof. Anela Serdar Pašalić se prisjetila vremena kada je svoj studij okrunila diplomskim radom kojemu je tema bila priče i legende iz Like. Bila je to sjajna osnova da publiku koncizno provede kroz meandre usmene književnosti, koja nije nimalo ni jednostavna ni bagatelna, kako poneki misle.
Svoje iskustvo u skupljanju materijala kazivala je i Jelena Benčić, najplodnija skupljačica, ističući da su ova „nova djeca“ neka druga djeca koja ne odrastaju na pričama djedova i baka, odnosno starijih, i da se time prekida ta stoljetna nit usmenog pripovijedanja. Svoja iskustva kazala je i najstarija kazivačica Angela Kranjčević, a od mladih snaga studentica Magdalena Marković, nekadašnja učenica Srednje škole Otočac.
Publika je napunila veliku dvoranu Učilišta, lijep je to primjer simbioze, na taj način se mudro dobije publika za Noć muzeja, a izdavač je iskoristio Noć muzeja da dobije više publike nego bi to inače bilo. Na obostranu korist. A u korist hrvatske kulture ponajviše.
M.K.