OTOČAC – Na današnji dan 1993. g. za dlaku je izbjegnuta katastrofalna nesreća – naime, srpski dušmani su aktivirali eksploziv u brani Peruća. 30 tona! Srećom brana nije razorena, već oštećena. Da je brana popustila, voda bi potopila oko 200.000 ljudi u Cetinskoj krajini. Srećom do toga nije došlo iz niza okolnosti. Naime, shvativši što srpski dušmanin smjera, britanski kraljevski marinac Mark Nicholas Grey (pripadnik UNPROFOR-a) je još u kolovozu 1992. godine u dva navrata spustio preljevnu ustavu pa je vodostaj Perućkog jezera do miniranja brane krajem siječnja spušten za nekih pet metara. To je bilo presudno da snaga vode ne probije miniranu branu i tako je onemogućena srpska i srbijanska zločinačka namjera provedena pod vodstvom Mile Novakovića, komandanta štaba vojske takozvane Republike Srpske Krajine.
Suludi pokušaj miniranja brane Peruća uslijedila je kao osveta za uspješno provedenu akciju Maslenica polovicom siječnja te godine. Nakana je bila da se rušenjem brane stvori vodni val od 500 milijuna kubika vode i potamani sve pred sobom. Ideja te sam čin miniranja brane bila je donesena na najvišoj razini u Beogradu, to je linijom Glavnog štaba vojske Jugoslavije preneseno na ministra obrane tzv. Krajine Stojana Španovića, a usuglašena i s vladom tzv. Krajine na čelu s Milanom Babićem. Kako je brana Peruća bila pod kontrolom pripadnika kenijskog UNPROFOR-a, srpske snage su ih potjerale i grozničavo radile na miniranju brane. U tome su djelomično i uspjele, no zahvaljujući napadima hrvatske artiljerije, uspjelo se spriječiti potpuno urušavanje, provedena je nužna sanacija, a srpski dušmani su odbačeni trajno od Peruće. Sve ostalo je povijest.
M.K.