OTOČAC – Stalna je to dilema: ima ribe – nema ribe. Baš poput one je li čaša napola puna ili napola prazna. A odgovor ovisi od stava, za nekoga ribe ima i čaša mu je napola puna, a za nekoga ribe nema i čaša je uvijek napola prazna. Na ovom primjeru se brusi razlika između optimizma i pesimizma, ako ne i još nekih jačih psihologijskih dilema.
Ovaj „zračni“ snimak prikazuje rijeku Gacku, po onome što se može vidjeti (osobito na video uratku) pastrve u Gacki i te kako ima. Nije baš da je pustinja. Ali se onda jave drugi koji će kazati: ma to je ništa koliko je nekada ribe u Gacki bilo! Može biti,ali nekada je nekada, a sada je sada. Onaj tko ne ulovi ništa, njemu će čaša biti potpuno prazna, a onaj tko zna uloviti (a to je i te kakva vještina koja traži znanje i sposobnost) njemu će čaša biti – „zarazana“.
I na kraju, da začinimo članak, treba postaviti pitanje na kojega malotko zna dati pravi odgovor. A to pitanje glasi ovako: kako to da je u neka prošla vremena kada Gackom nije ribolovno nitko gospodario, kada nitko nije brinuo koliko će se ribe uloviti, kada se o poribljavanju nitko nije skrbio, pastrve je bilo toliko „da si s obale na obalu mogao pretrčati a da ne skvasiš stopala“; kako to da u vremena kada se čovjek latio „gospodariti“ Gackom ribe ima ali ne toliko koliko je nekada bilo? Ili su ta sjećanja krajnje varljiva pa je i objektivnost slabašnija? Ili?
I na kraju valja dodati da ovakvih proizora u budućnosti bit ne će kada Gacka bude svedena na rijeku Jordan i postane "mrtvi kanal", što kani učiniti Južni ogtranak iz Senja i njihove sive (ministrske) eminencije iz sjene.
M.K.